Ovdje su zime surove, okružen je šumom i ponekom divljom zvjeri, ljudi nema.
Do njega je novinarska ekipa stigla dio puta autom, dio pješice. Tragajući za najboljom ispašom za stoku Marko se prije tri decenije smirio u Kamenici, nadomak Nove Varoši, na 1.200 metara visine.
– Cijeloga života sam bio i čovjek i žena. Košenje, kopanje, oranje, žetva srpom – srpom šta sam žita požeo ručno – da živim 30 godina, ništa da ne radim, imao bih da živim – kaže Marko za portal “REC Media Užice”.
A život ga nije mazio. Sa pet mjeseci ostao je bez majke, odgojila ga je strina i naučila sve što je znala – da pomuze stoku, da plete. Penziju je zaradio u Srbiji i Austriji, u Kamenici se usidrio. A dani su na planini dugi.
– Prođu… Zanimam se, nešto radim kad je radni dan. Kada nije, opet nešto vidim kod stoke… Pa prolaze dani, nema problema – odgovara Prelić.
U drvenoj kolibi ušuškano je i toplo uz vatru iz “smederevca”. Struje iz jednog solarnog panela tek toliko da se napuni telefon i upali sijalica. Društvo su mu pas, mačka i deset koza, pravi sir. Obilaze ga poznanici, donesu šta treba, a i on ponekad siđe do prvog sela.
– Ovaj mi donese novine kad god dođe sedmično, i ovako neko dođe pa pričamo, razgovaramo ima li šta novo, kakvo je stanje po Kosovu i – eto… – svjedoči Marko.
A kad ostane sam misli same dolaze.
– Napravio sam kuću vječitu ima već 10 godina, sve je završeno – i spomenik i sve gotovo. Samo kad odem, odmah povade onu zemlju, ture i gotovo, nema niko da se muči oko toga – kroz osmijeh će Marko.
Osamdeset šest godina nimalo lakog života uzelo je danak pa ga noge i ruke ne služe kao prije, ali ide dalje. Tužan je zbog dragih ljudi koji su umrli, naživio se, namučio i nema želja. Zima je na pragu, spremio je hranu i za sebe i za koze i ne brine.
Sa visine koja bistri um poručuje: “Poručio bi mladim ljudima koji žive u gradu da budu malo skromniji i da budu malo boljeg obraza nego što ga imaju”, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu