Društvo im prave i njihovi ljubimci, dvije mačke.
Kako se bliže najveći pravoslavni praznici oni, odjeveni u srpsku izvornu narodnu nošnju, počinju pripreme kako bi se skromno i tradicionalno ispoštovali Badnji dan i Božić. Kažu i da su većina članova u njihovoj porodici muzikalni, pa se iz kuće za praznike može čuti zvuk gusala i stara izvorna pjesma.
Domaćin Ratomir Vukašinović kaže da je Badnji dan najljepši kada ima snijega, što je prava simbolika obilježavanja praznika.
– Badnji dan je preteča Božića, za Badnji dan se obično porani ujutru rano, dok se ne pojavi sunce, jer kada se pojavi sunce, znači svjetlost prevladava ljepotom dana. Međutim, ova godina je bez snijega, tako da malo je neobično, jer obično za Božić padne snijeg i napravi dan za slavlje. Ujutru se porani i odabere se mjesto gdje će badnjaci da se sjeku. U mom selu, Tvrđen se zove, moja porodica od kada ja pamtim, a dosta dugo pamtim, već sam ušo u devetu deceniju, mi smo uvijek sjekli tri badnjaka. Mnogi se pitaju zašto baš tri, pa ima tu simbolike – kaže Vukašinović.
Prisjeća se kako su nekada na selu vrijedni domaćini obilježavali Badnji dan.
– Nekada narod se uglavnom bavio poljoprivredom, a glavno prevozno sredstvo je bilo zaprega volijska tako da je svaki čovjek imao kola i volove. Tri badnjaka sječem, a to je asocijacija na tri vola, dva vola vuku zapregu, a ako je neki veliki teret pa ne mogu njih dva da izvuku taj teret onda se upregne i treći vo, što simboliku daje da su desni badnjak, lijevi badnjak i srednji badnjak, znači desni vo, lijevi vo i srednji koji se upreže ako teret ne mogu da izvuku oba dva – dodaje Vukašinović.
Kako bi odabrao najljepši badnjak on bira najljepše cerovo drvo, napominjući da se nikako ne dodiruje golim rukama već u rukavicama.
– Ja sam poranio jutros i isjekao sam badnjake tu nedaleko od kuće. Našao sam u jednom malom prostoru sva tri badnjaka i isjekao. Prvi badnjak kada sam počeo da sječem ja sam se prekrstio i pomolio se gospodu Bogu i rekao neka mi je srećan desni badnjak i prvi iver što je opao poslije trećeg zasjeka ja sam njega stavio u torbu. To sam sve radio sa rukavicama jer se badnjaci sijeku u rukavicama, ne smije da se dodirne badnjak golim rukama, po tradiciji i ja sam se toga i pridržavao jutros – ističe Vukašinović.
Isječene badnjake posipa pšenicom, ostavlja hljeb i so na samom mjestu gdje je presječen i badnjake odnosi pred kuću, kaže da je važno prekrstiti se i poljubiti badnje drvo.
– Kada sam isjekao prvi badnjak ja sam iz torbe izvadio pogaču, pšenicu, rakiju, a sve to asocijacije da bude domaćinstvo bogato. Prekrstio sam se, pomolio se bogu čestitao dešnjaka i stavio malo žita, napravio sam krst sa tim žitom i stavio sam parče pogače koju je supruga umijesila. Onda sam isjekao drugi odnosno lijevi badnjak, pa srednji, fino ih sredio i stavio po malo parče hljeba na panj koji je ostao gdje su bili badnjaci i onda sam krenuo kući, došao kući i stavio ispred kuće uza zid tako da do samog mraka badnjaci stoje postavljeni i sva čeljad preko dana čestitaju badnjak i poljube ili ako dođe neki gost isto tako, ali niko ne dira badnjake golim rukama već rukavicom – dodao je Vukašinović.
Njegova supruga toga jutra priprema posnu gozbu uz koju se uveče slavi i priprema kako bi se dočekao Božić.
– Za Badnji dan sprema se pogača obavezno, punjena paprika, kupusnik i riba i to se ponese ko ide da sječe badnjak i rakiju i pšenicu i ide u badnjake. Ranije smo unosili slamu, poslije toga neke dušeke smo stavljali na podu, a sada smo stariji i vjerovatno drugi stariji ne možemo tu da se saginjemo već na stočić mali uveče spremimo sve da bude posno. Spremimo kupusnik, punjenu papriku, krompir salatu, voće, kesten, nema Božića bez kestena. Domaćin isječe badnjak na male parčiće što može da se stavi u šporet, stavi ispred vrata i već predveče kada smo završili sve pripreme i kada više niko neće da dolazi u kuću onda domaćin uzme badnjak i unosi u kuću, a domaćica uzme pšenicu i baca na domaćina i kaže “Dobro došao Badnjače” i taj badnjak se stavlja u šporet, tri badnjaka se unose, nakon čega sjednemo za sto, zapalimo svijeću, okadimo se, tu je i pogača ona što je spremljena koja se sječe sutra dan kad se podiže slava. Moje unuke, jedna unuka dođe pa sa babom baca žito kada unose badnjak, a druga unuka sa djedom nosi badnjak na rame i unosi u kuću – kaže Zlata.
Ratomir se nadovezuje i priča o običajima unošenja badnjaka u kuću.
– Uveče kada sam sa unukom unio badnjak, čestitamo Božić, uoči Božića. Ujutru kada ustanemo čekamo polaznika ili položajnika kako već neko naziva. Moj položajnik je moja unuka, sada ne samo unuka nego i dvije praunuke i zet. One dođu završi se ono po običaju, otvore se vrata do šporeta, onda nas sa žitom dočeka domaćica, baca žito, čestitaju Srećan Božić, uzima badnjak prodžara u šporet i onda tamo govori “Koliko iskrica, toliko parica, koliko žiški, toliko ovaca, nabraja sve, toliko čeljad”… Polaznik stavi paru, metalni novac stavi i onda na badnjak ima i so preko koga se izljubimo, čestitamo Božić jedni drugima, prekrstimo se, okadimo, sjedamo za sto i mezimo. Sada je već postavljena hrana koja više nije posna nego mrsna – rekao je Vukašinović.
Za razliku od Badnjeg dana, za Božić se iznosi i priprema najljepša masna hrana, a domaćica Zlata za polaznika i okupljene toga dana uljepšava pogaču raznim simbolikama.
– Za Božić se sprema sve masno, tu mora da ima i pečenje, nekada i kokošku ispečemo, nekada svinjsko, uglavnom mora da ima nešto mesnato, obavezno mora da ima suvo meso, vešaljka i to prvo da se pojede, kolači, salata i svašta nešto spremamo i voće šta ostane. Neko sprema pogaču, a neko pitu i tu stavljaju pare, grančicu od drena da djeca budu zdrava i domaćini, zatim bagrem za momke i djevojke, sve se to stavlja u pogaču. Ja na primjer stavljam pitu, od moje majke sam naslijedila to sve. Poslije toga dignemo slavu, ručamo i da vidimo šta će ko da dobije i svako ispred sebe uzima parče, gledamo da li je ko izvukao za zdravlje, pare ili šta drugo – priča Zlata.
Kako imaju punu kuću djece, unučića i paraunučića kaže da na dan Božića voli i da nešto odsvira na guslama uz pjesmu, a kada to nije u mogućnosti onda im recituje pjesme posvećene tom danu.
– Kasnije se malo pokupimo oko deset časova, uglavnom dođe sin, snajka, pokupimo se, dignemo slavu i sve kako ide za pravu slavu. Ja uzmem i gusle pa otpjevam pjesmu: “Nema dana bez očnoga vida, niti prave slave bez Božića, slavio sam Božić u Vitlejem, slavio ga u Atonsku goru, slavio ga u Sveto Kijevo. Oko ognja slama razastrta, ukršteni na ognju badnjaci, a šta mi se najviše dopada, što sve mogu lijepo da pozdravim“ – kaže Ratomir.
Kako su oboje muzikalni i učesnici mnogih tradicionalnih manifestacija, Zlata zna i da zapjeva stare izvorne pjesme koje je učila od svojih roditelja, piše Kurir.
– Kada dignemo slavu i poslije ručka i zapjevamo, naša porodica svi smo muzikalni, svi pjevamo pa mogu i ja da otpjevam jednu pjesmu pa kako bude – kaže Zlata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu