Ovo dirljivo ostvarenje bavi se složenim temama eutanazije i klimatskih promjena, a glavne uloge tumače Tilda Svinton i Džulijan Mur.
Almodovar, koji je već dobitnik prestižne nagrade za životno djelo u Veneciji 2019. godine, poznat je po svojim smjelim i emotivnim filmovima koji istražuju složene ljudske odnose. Njegov rad je 1999. godine nagrađen Oskarom za najbolji strani film za ostvarenje „Sve o mojoj majci“. U osmoj deceniji života, Almodovar je snimio prvi film na engleskom jeziku, opisujući to iskustvo kao nešto što za njega predstavlja „naučnu fantastiku“. Govoreći uoči premijere filma „Susjedna soba“, reditelj je istakao:
– Ovaj film naglašava važnost njegovanja života, ali jasno pokazuje da ljudi treba da imaju mogućnost da umru dostojanstveno, u trenutku po svom izboru – rekao je.
„Susjedna soba“ prati Ingrid (Džulijan Mur), spisateljicu autofikcije, i Martu (Tilda Svinton), ratnu reporterku, koje su bile bliske prijateljice dok su radile u istoj redakciji. Godinama kasnije, njihovi životi ponovo se ukrštaju u ekstremnim okolnostima kada Marta, suočena s terminalnom bolešću, traži od Ingrid da bude uz nju tokom njenih posljednjih dana. Film istražuje duboku, emotivnu dimenziju prijateljstva i postavlja pitanja o životu, smrti i mogućnosti izbora.
Džulijan Mur istakla je da je rad sa Almodovarom bio predivan naročito zbog toga što on poštuje žene i njihovo iskustvo:
– Imam utisak da je Almodovar kao mali sjedio ispod trpezarijskog stola i krišom slušao razgovore svoje majke sa njenim prijateljicama, upijajući njihove priče i shvatajući koliko su one moćne. Mislim da zato toliko duboko razumije žene i njihovu perspektivu. Kada radite s njim, osjećate se vrlo poštovano i vrlo viđeno kao glumic – istakla je glumica.
Koliko su ovakve priče važne da se čuju u Holivudu istakla je Tilda Svinton.
– Znamo svi, ne samo žene, da postojimo i da su naše priče prilično zanimljive, i svi smo tu da ih ispričamo. Žene prave filmove u Holivudu još od Lois Veber početkom 20. vijeka. Ne nedostaje žena koje mogu da naprave dobre filmove, a svakako ne nedostaje ni žena koje mogu da ih odigraju. Rad sa Pedrom Almodovarom bio je posebno inspirativan – njegovo razumijevanje likova i priča zaista je jedinstveno. Iskustvo s njim, Džulijen i cijelom ekipom bilo je neprocjenjivo od početka do kraja. Sa ovim filmom zaista osjećam da bih mogla da završim svoju glumačku karijeru – rekla je glumica.
Pedro Almodovar ističe kako je sa ove dvije žene naučio koliko je ponekad važno stati i prepustiti glumcima da urade neke stvari na svoj način.
– Tu u filmu je jedna veoma važna scena gdje Mur čita pismo na kraju. Za mene je bila izuzetno značajna. Skoro sam plakao dok sam razgovarao s njom i rekao: “Pa, Džulien, evo šta želim za ovo pismo.” A ona je rekla: “Pedro, molim te, pusti me da to uradim sama, a poslije mi daj sve upute.” I bila je u pravu. Kada ga je pročitala, mislio sam da ne mogu da povjerujem. Nisam intervenisao, ali bilo je više nego savršeno.“
Govoreći o svom stilu, Almodovar dodaje:
– Od filma Julieta težim stilističkoj uzdržanosti, a Susjedna soba to dodatno zahtjeva zbog svoje teme. Smrt, kao jedina izvjesna budućnost, vječna je tema kojoj pokušavam pristupiti s taktom i nježnošću. Iako je tema smrti sveprisutna, nisam želio da film bude mračan ili mučan – prožet je svjetlošću i životom, koje donosi Martin lik i priroda koja štiti dvije žene u Kući u šumi – prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu