Ovako bi se ukratko mogla opisati životna priča Kamelije koja je u novembru 1988. godine zbog ljubavi preplivala Dunav kako bi iz Rumunije došla u Srbiju kod svog vjerenika Vlade!
I dok danas, mnogi zbog ljubavi ne bi ipak ni prstom mrdnuli, Kamelija se tada, sigurna u svoju ljubav prema Vladi, bez dokumenata koja su joj po naredbi Nikolae Čaušeskua oduzeta, kao i svim njenim tadašnjim sunarodnicima, uputila u opasnu avanturu – ilegalno preplivavši Dunav do Srbije.
Godine 1988. kada su usmeno dobila odbijenicu za sklapanje braka, tada 20-godišnja mlada djevojka odlučila je da sa dvojicom nepoznatih muškaraca istog imena i prezimena prepliva Dunav do Srbije. Na sredini rijeke, pukla joj je guma, ispred su bile stijene a na rumunskoj granična policija. Sve je slutilo na smrt koja je isto tako zahvatila na stotine Rumuna koji su u vrijeme diktatorskog režima bježali u Jugoslaviju.
– Graničari su bili u onim malim kućicama. Oni su bili unutra spavali. Nisu nas primijetili. Da jesu, morali bi da pucaju – prisjetila se Kamelija.
Njihova ljubavna priča počela je, kako su ispričali u emisiji “To je život”, na Una televiziji. zahvaljujući Vladinom drugu kod kog je stalno dolazio i Kamelijinoj komšinici koja ga je prva vidjela na pijaci i odmah znala da ga mora upoznati sa njom. Te 1986. godine, odmah mu je uputila poziv i objasnila da za njega ima dobru djevojku. Vlada je već sutradan došao na upoznavanje, i kako kaže, zbog ljubavi na prvi pogled, svakog sljedećeg vikenda odlazio je u Rumuniju sa osmijehom.
“Nikad nećeš dobiti papir za vjenčanje”
Nakon godinu dana veze odlučili su da se vjere, ali tada su počeli problemi. Poslije nekoliko neuspješnih pokušaja da dobiju potrebne papire, Kameliju su pozvali nadležni organi. Kada se pojavila, jedan policajac, inače otac njenog prijatelja, rekao joj je u lice:
“Tebi Srbin ne treba, tvoje mjesto je ovdje! I da znaš, nikad nećeš dobiti papir za vjenčanje”, prisjeća se Kamelija.
Upravo zbog toga, sa samo 20 godina, donijela je tešku odluku – da pobjegne.
Za njen plan, sem ljudi iz Srbije, znala je samo njena tetka, koja joj je tada rekla:
“Radi samo onako kako ti srce kaže”.
Krenula sa traktorskom gumom i molitvom
Kamelija je 12. novembra donijela odluku koja joj je promijenila život – sa jednim rancem i unutrašnjom gumom od traktora krenula je ka slobodi. Iako je napolju vejeo snijeg i bilo ledeno, kako kaže, voda joj je djelovala topla. Sa sobom nije mogla da ponese ništa vrijedno, osim – molitve.
Vlada ju je tog dana čekao s druge strane obale. Zajedno sa prijateljem, koji je i sam rizikovao svoju slobodu, parkirao je automobil daleko od obale kako ne bi privukli pažnju jugoslovenskih graničara. Prolazili su sati i sati, a od Kamelije nije bilo ni traga ni glasa.
– Stres i strah nisu mogli da me zaobiđu. Nakon nekog vremena počeo sam da vičem ‘Kami, Kami’, nadajući se da će me čuti i da će se pojaviti – priča Vlada.
Prva prepreka – velika stijena
Kada je zajedno sa dvojicom muškaraca preplivala ledeni Dunav, na obali ih je dočekala velika stena. Izmorena i promrzla, Kamelija ih je zamolila da joj pomognu da se popne i izađe na put. Tada je ugledala dva automobila.
– Zaustavila sam jedan. Ljudi unutra su se krstili kad su čuli da sam Rumunka. Onda su se sjetili da su dva kilometra dalje vidjeli žuti mercedes, auto kojim je došao Vlada. Pitali su me da li želim pomoć. Rekla sam ‘da’ – priča Kamelija kroz suze, prisjećajući se jednog od najtežih trenutaka u životu.
Zajedno sa dvojicom muškaraca s kojima je preplivala Dunav, konačno je stigla kod Vlade. Nepoznati muškarci su, baš kao i ona, ostali kod njega još nedjelju dana.
Ubrzo je napravila jednu veliku grešku
Međutim, nakon što je preplivala ledeni Dunav, krenula put ljubavi i vjerovala da će početi bolji život, sudbina joj je zadala novi udarac. Naime, znajući da joj roditelji brinu, Kamelija je morala da ih pozove i da im javi da je dobro.
– Znala sam da brinu, pozvala sam ih i rekla da sam živa i da sam kod Vlade kući. Tati je tada pukao čir, otišao je na operaciju u Temišvar. Nastao je haos. Potom je policija došla kod njih kući, morali su da daju izjave, da kažu sve što znaju. Kako su se telefoni prisluškivali, znali smo da moramo da idemo dalje, da bježimo iz Srbije – govori Kamelija.
Krenuvši na put i u potrazi za slobodom Vlada i Kamelija, zajedno sa dvojicom muškaraca, završili su u slovenačkom zatvoru. Poslije sedam dana, Vlada je pušten, dok je Kamelija ostala zarobljena još dvije nedjelje, svakodnevno se pitajući da li će je vratiti u Rumuniju ili će ljubav ipak trijumfovati.
“Kamelija, slobodna si”
Za preostale dvije nedjelje, Vlada je našao čovjeka koji je mogao da im pomogne da Kameliju izvedu iz zatvora u Padinskoj skeli, gdje je trebalo da bude prebačena. Nakon nedjelju dana, došao je i rekao joj da ne brine, da je sve sređeno.
– Kada sam stigla u Padinsku skelu, danima sam bila kao na iglama. Povraćala sam od stresa i samo sam čekala ponedjeljak. Tada je policajac došao i rekao: ‘Kamelija, slobodna si’ – priča ona.
“Nikad se nisam pokajala”
Godine 1991. rodio se Aleksandar, 1998. i Filip, prenosi Blic.
– Naučili su i srpski i rumunski jezik i obojica su otišli da studiraju tamo. Završili su stomatologiju i sada žive u Brašovu, u Transilvaniji – govori ponosna i hrabra majka.
Kao neko ko je svjesno rizikovao život, znajući da bi mogao izgubiti sve – život ako pokuša, a ljubav ako ne pokuša – Kamelija kaže da je sigurna da je donijela pravu odluku i da se, baš kao i Vlada, nikada u životu nije pokajala.
– Nikad se nisam pokajala. Ne, Bože! Znam da sam uradila pravu stvar – kaže ona.
A vi, šta biste vi uradili za ljubav?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu