Nakon što je doživjela saobraćajnu nesreću u ZET-ovom autobusu, odlučila je sjesti za volan i postati vozač.
– Ono što te ne ubije, to te ojača, i tako je počeo moj vozački put – kaže Josipa.
Posljednje tri godine svakodnevno prevozi djecu u Osnovnu školu Eugen Kumičić s Plesa, Cibljanice i Podbrežnice.
Osim školske djece, Josipa vozi i goričke navijače na utakmice, kao i drugoligaške fudbalere, a hrvatske fudbalerke vozila je na turnir u Srbiju.
Uprkos ljubavi prema poslu, priznaje da šoferski život nije za svakoga:
– Ima dosta koleginica u ovom poslu, ali moje mišljenje je da ovo nije posao za ženu. Vrlo je stresno i naporno, nikad niste kod kuće, uvijek ste na terenu. No prednost je što stalno upoznajete nove ljude, nova mjesta i testirate vlastite granice.
Iako autobus izgleda moćno i veliko, Josipa kaže da ga nije teško voziti:
– Imate veliku preglednost ispred sebe, a sve je stvar prakse, volje i ljubavi prema ovom poslu.
Najviše uživa sa svojim putnicima, “sa svojim klincima”, kako ih zove.
– S njima sam već tri godine. Oni se meni požale, ja se njima požalim. Pravi smo prijatelji – kaže kroz smijeh Josipa, prenosi Index.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu