Numanagić je istakla da je prilikom preuzimanja uloge Lole Golubović, koju je prije nje tumačila Tanja Bošković, zamolila scenariste Ljiljanu i Sinišu Pavića da lik približe porodičnoj ženi.
– Nisam tako atraktivna kao Tanja. Mogu da se „namunjim“, ali teško mi je da toliko dugo igram fatalnu ženu, jer to jednostavno nisam ja. Zahvalna sam što su mi pomogli da se izborim sa vrućim krompirom i uklopim u već uhodanu ekipu, jer to nije ni lako ni zahvalno – rekla je glumica.
Dodala je da joj je Boškovićeva pružila podršku za preuzimanje uloge u seriji, koja je snimana od 1993. do 1996. godine u režiji Slobodana Šuljagića i Aleksandra Đorđevića.
– Rekla sam Aci da želim da pozovem Tanju i saznam zbog čega je odustala, jer nisam željela nikome da uzimam posao i „hljeb“. Međutim, ona mi je rekla: „Ne, ti ćeš to bolje. To je uloga više za tebe nego za mene“. Ipak, lik je prvobitno bio pisan za nju lično – prisjetila se Numanagićeva i dodala da je u isto vrijeme seriju napustila i glumica Dubravka Mijatović.
Govoreći o glumačkom pozivu, Zlata Numanagić je naglasila da umjetnika može oblikovati uloga koja mu omogućava da razbije predrasude, dodajući da poznaje kolege koji su se tek u četrdesetim i pedesetim godinama u potpunosti otvorili i ostvarili kao glumci.
– Pitanje je gdje kliknete, koja uloga vas inspiriše bez straha da ne pretjerate i ne preglumljujete – rekla je glumica za Tanjug.
Istakla je da je u poslu imala sreće, uprkos ražličitim razmišljanjima i strahovima i da glumu nikad nije smatrala karijerom.
– Namjerno nisam davala veći značaj nečemu što ne bi trebalo da ga ima. Specifičan je, i samo se po tome razlikuje od drugih poslova – smatra glumica.
Sjećajući se prvih glumačkih iskustava, Numanagićeva je ispričala da je još kao tinejdžerka pratila probe u pozorištu Dadov, gdje se u to vrijeme pripremala predstava po romanu “Višnja na Tašmajdanu” Siniše Pavića.
– Gledala sam probe i činilo mi se da se ta predstava igra „sama od sebe“. Tada sam pitala reditelja (Mihaila) Tošića: „Da li mogu da dobijem alternaciju za ulogu Višnje“. Bio je zatečen, jer u amaterskom pozorištu niko nije tražio alternaciju. Na kraju, ulogu sam i dobila, ali sam kasnije žalila jer je Irena Kalafatović, koja je prvobitno bila izabrana, to teško podnijela i plakala je. Možda baš zbog toga nikada kasnije nisam tražila alternaciju – ispričala je Zlata Numanagić.
Ona je otkrila da je prije Akademije glume snimala filmove kao amater, sarađujući sa istaknutim rediteljima poput Miće Popovića i Žike Pavlovića.
– Branko Cvejić, Predrag Ejdus i Vlada Putnik, koji su tada već studirali glumu, nagovarali su me da upišem Akademiju. Iako nisam primljena iz prvog pokušaja, kasnije su mnoge djevojke iz te generacije odustale od glume, dok sam ja ostala u profesiji – rekla je glumica.
Numanagićeva je istakla da joj je žao što nikada nije dijelila scenu sa Raletom Milenkovićem, kojeg izuzetno cijeni, ali i da je imala privilegiju da igra sa “izuzetno kredibilnim glumcima” poput Baneta Zeremskog, Branka Đurića, Duška Golubovskog i Bate Paskaljevića.
– Na samom početku karijere imala sam priliku da nastupam sa Čkaljom, koji je bio popularan u humoru koliko i Đorđe Marjanović u muzici – istakla je ona.
Prisjetivši se uloga Seke i Dragane u filmu “Otpisani” i seriji “Povratak otpisanih“, izjavila je da je “uvijek bilo udobno” da radi sa rediteljem Đorđevićem.
– On je bio gospodin, kontrolisao nas je kao da smo sportisti – da li smo otišli da spavamo, brinuo je da se neko ne napije i sutra dođe neugledan pred kameru. To nije moglo da se dogodi s njim, jer smo stalno imali probe – kazala je Numanagićeva.
Govoreći o odnosima među glumcima, istakla je da u glumačkom svijetu ima manje sujete nego što se obično misli.
– Glumačko jato je prilično dobro. Ima tu rivalstva, ali mnogo manje nego u nekim drugim profesijama – ocijenila je Zlata Numanagić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu