Samir je za Blic sada progovorio o detaljima toga šta se dešavalo u bolnici, te otkrio kako se opraštao od oca kada je trebalo da uđe u operacionu salu, ali i kako je ujak postao njegov donor.
– Poslije operacije sam dosta vremena proveo u izolaciji, djeca nisu mogla ni da spavaju sa mnom jer su ljekari rekli da treba da se čuvam potencijalnih virusa poslije transplatacije bubrega. Pošto inače posmatram život sa neke umjetničke strane, nekako shvatam da je on satkan od filmskih scena. Kad sam izašao iz rijalitija, tada sam zapravo odradio nalaze i vidio šta mi se dešava sa bubrezima – rekao je on.
Otkrio je šta su ljekari rekli.
– Doktori su rekli da postoji mogućnost da dođe do propadanja bubrega i da ću možda tek oko šezdesete godine da se desi. Prije transplatacije nisam imao bolove, ali sam osjećao jasno da imam umor i zamor – rekao je Samir.
Otkrio je nepoznate detalje iz vremena kada je boravio u Turskoj zbog same intervencije.
– Ujak se kao mogući donor umešao u cijelu priču, a u Tursku smo na kraju otišli kako bismo sve završili i uradili potrebne analize. Nije bilo naivno, ali nisam odustajao od cijele priče da budem dobro. Uvijek sam na sve gledao pozitivno. Sve je na kraju dobro prošlo, ujak mi je dao bubreg, a rezultati mi odavno nisu bili ovako dobri. Borba je dobijena, a sada sam zdrav čovek i imam terapiju koju ću piti cijeli život – otkrio je on.
Ispričao je i da li je promijenio životne navike.
– Životne navike jesam promijenio, uvijek sam se bavio sportom, ali čovjek se opusti što se tiče ishrane. Dosta sam radio protiv sebe i kad sam trenirao ishrana mi je bila bazirana na proteinima, a njih sam morao najmanje da jedem. Sad ne pijem gazirano, alkohol jedna čaša eventualno i to je sve – rekao je on.
Ispričao je kako je transplatacija prošla.
– Sjećam se da je na transplataciju prvo išao ujak, pa tek onda ja. Dok sam ležao u krevetu, tu je bio i moj tata. Bio je hrabar i držao se dobro, sve do trenutka kada je trebalo da mene uguraju u lift, da krenem i ja u salu. Tada smo se pozdravili, a on je zaplakao, ja sam kraičkom oka video suzu na licu. Nisam htio da paničim jer, da je nešto trebalo da se desi, desilo bi se. Šta da radimo – rekao je on.
Samir je potom govorio i o djeci, koja imaju autizam, ali ih to ne sprečava da žive najbolje moguće.
– Imao sam nesreću da sam dobio dvoje dece sa autizmom. Sa time se borimo lavovski, ali ja kakav sam, uvijek idem dalje. Bilo je deških dana i depresije, ali prosto guramo i idemo uvijek dalje. Nikad ne treba da se stoji u mjestu – zaključio je priču, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu