Bora je bio vlasnik svadbarskog megahita “Toči vina oče stari”, kantautor i solista Radio Beograda.
– “Toči vina oče stari” je moja ponos pjesma. Snimio sam je baš u godini Titove smrti, u danima najveće žalosti za “najvećim sinom naših naroda i narodnosti”. Prve dvije strofe napisao sam u jednom dahu, treću strofu sam dopisao tek poslije pet godina, a snimio sam je tek kad je pjesmu moja supruga aminovala – pričao je Bora Bojić u radio izdanju Muzičke apoteke.
– Bio sam stasit i naočit momak sa brkovima i harmonikom. Kad sam počeo da sviram narodna veselja, uočio sam jednu nepravdu: svi su važni i svi su opjevani – i kum i starojko i majka i sestra i ostala mnogobrojna rodbina. Pitao sam se gdje je tu otac, domaćin veselja. A otac je obično bivao tamo negdje u ćošku, gledao da sve bude u redu i plakao od sreće – govorio je on.
Bora Bojić je bio sam svoj majstor – pjevač, kompozitor, tekstopisac, harmonikaš. Kolege ga pamte kao najboljeg mesara među narodnjacima i najboljeg narodnjaka među mesarima.
– Kad su urednici Radio Beograda čuli kojim se zanatom bavim, legendarni urednik Bora Ilić je rekao: “Neće valjda i mesari da nam pjevaju.” Ipak, na nagovor muzičke urednice Radmile Trifunović snimio sam nekoliko trajnih snimaka za arhivu Radio Beograda: “Ajd idemo Rado”, “Aj, berem grožde, biram tamnjaniku”, “Zelen orah pa se presavio”, “Šumadijo, šumovita”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu