U vremenima kada su granice između umjetnosti i kontroverze bile mnogo fluidnije, mnogi filmovi nisu oklijevali da istraže tabu teme i erotske motive, čime su šokirali, ali i oduševljavali publiku širom Jugoslavije.
Jedna od najupečatljivijih scena koje su obilježile to doba bila je u filmu gdje Tanja Bošković, potpuno obnažena, paradira u sceni otvaranja italijanske javne kuće usred Dubrovnika. Ova scena ostala je zabilježena kao simbol umjetničkog izraza koji je hrabro kročio u novo filmsko doba.
Sličnu reakciju izazvala je i slovenačka glumica Tanja Poberžnik, čiji su se zanosni atributi našli u fokusu u filmu Doviđenja u sledećem ratu (1980). Njena pojava ostala je zapamćena kao spoj umjetničke hrabrosti i estetske provokacije, čime je obogatila jedno od najvažnijih ostvarenja slovenačke kinematografije.
Granica između umetnosti i stvarnosti
Za razliku od današnjih standarda, gdje se eksplicitne scene uglavnom svrstavaju u specifične žanrove, nekadašnji filmovi su se trudili da kroz erotske elemente istraže dublje emocionalne i društvene slojeve priče. Ipak, bilo je i trenutaka kada su granice između glume i stvarnosti gotovo potpuno nestajale.
U nekim domaćim i stranim filmovima iz tog perioda, glumci su se odlučivali na autentične prizore intimnosti, čime su dodatno testirali mogućnosti filmskog izraza. Dok su takve scene izazivale kontroverzu, istovremeno su otvarale diskusije o slobodi umetničkog stvaralaštva.
Erotski motivi kao deo kulturne baštine
Filmovi sa ovakvim sadržajem danas se posmatraju kao dio kulturne i umjetničke baštine tog vremena. Jugoslovenska kinematografija, sa svojim nezaboravnim ostvarenjima, i dalje inspiriše publiku, kako svojom estetikom, tako i smelošću da pomera granice. Erotske scene, daleko od puke provokacije, često su bile umjetnički alat za istraživanje ljudske prirode i odnosa, čime su ostale ukorenjene u kolektivnom sećanju.
Ovo su strani filmovi u kojima su glumci zaista imali odnose
Antihrist
Film počinje tako što muž i žena strasno vode ljubav dok njihov sin mejsečari i tako padne kroz prozor i pogine.
Jeste da je teška depra i istripovan do bola, ali u filmu se pojavljuje mnogo scena seksa, a svaka od njih je bila prava.
Da, da ovo je film u kojem je režiser Lars fon Trir tražio od glumaca da ne glume već da imaju pravi seks.
9 Pjesama
Romantična drama Majkla Vinterbotoma predstavlja jedan od seksualno najeksplicitnijih mejnstrim filmova ikada snimljenih.
Svaka scena prati 9 različitih životnih pjesama sa 9 različitih bendova. U svakom od ovih scena glumac i glumica imaju intimne odnose koji su stvarni.
8MM 2
Film se prvobitno zvao “The Velvet Side of Hell” ali iz nepoznatog razloga odlučeno je da ipak bude “8mm2”.
Film je o tome kako su jednog diplomatu i njegovu verenicu uhvatili u “trojki” i to je bila veoma eksplicitna scena seksa, a u njoj su glumci takođe tvrdili da su imali stvaran seks.
A sada, spremite se, prelazimo na domaće filmove i scene iz njih koje kad vidite, zaboravite i na najjače pornićarke sveta, a i na ove iz stvarnog života.
Aloha, praznik kurvi
Za domaći film i ‘88 godine, mlađe generacije vjerovatno nisu ni čule, ali razglasiće priču o ovom ostvarenju na sav glas kada budu odgledali Nedu Arnerić kako akcija u jednoj sceni.
Uopšte nećemo da vas ubjeđujemo da je ovde došlo do polnog odnosa, dovoljno je samo da pogledate insert i sve će vam biti jasno.
Nema vrdanja – sve je snimljeno i sve se lijepo vidi, Neda i njen filmski partner su goli golcijati, a ona se na njemu gubi u seksualnom zanosu.
Jugoslovenski filmovi sa erotskim scenama
Maratonci
Nakon snimanja filma “Maratonci trče počasni krug” iz ‘82. godine, Bora Todorović je navodno prešao granicu profesionalizma i razljutio svoju koleginicu Seku Sablić, poslije čega ovo dvoje nisu komunicirali.
U namjeri da uloga Đenke bude što uvjerljivija, kružila je priča da je Bora umjesto klasične glumačke simulacije koja se praktikuje u scenama seksa malo pretjerao.
Navodno se Bora „malo zanio“, valjda u namjeri da što vjerodostojnije dočara scenu seksa, što je glumicu toliko razljutilo da čak u prvi mah više nije željela da nastavi snimanje, pa se spekulisalo da su zbog toga godinama bili u svađi.
Ljepota poroka
U “Kiklopu” Antuna Vrdoljaka Mira Furlan se prvi put predstavila kao vamp, u jednoj sceni mogli ste joj nazreti grudi kroz spavaćicu, no nesputano se skinula tek u filmovima “Pismo – glava” Bahrudina Bate Čengića i “Ljepota poroka” Živka Nikolića.
Kasnije je igrala konzervativnu seljanku koja je šokirana kad shvati da su je poslali na rad u nudistički kamp. Tamo doživi prvi orgazam, zahvaljujući erotskim igrama s parom stranih turista (Alain Noury i Ines Kotman). Film je imao veliki uspjeh u Sovjetskom Savezu, gdje nisu navikli da im takvi filmovi stižu iz socijalističkih zemalja.
Skidala se i u televizijskoj seriji “Putovanje u Vučjak” Ede Galića, u kojoj je Ivo Štivičić poprilično preradio Krležin predložak “Vučjak”. Rade Šerbedžija morao je odlučiti između nje i Milene Dravić, a razmjerno ozbiljna drama povremeno je više ličila na akcioni film sa seksom i pucnjavom. U bioskopima je igrala pod naslovom “Horvatov izbor”, međutim serija je bila pravi format za takav materijal.
Una
Najveća konkurencija Miri Furlan bila je Sonja Savić. Ona je u filmu “Una” po romanu Mome Kapora igrala studentkinju koju policija podmetne profesoru disidentskih nazora (Šerbedžija), a njihov seksualni odnos prikazan je bez suvišnih skrivanja. Kao i roman, “Una” je postigla velik uspjeh u bioskopima.
Kada je 1984. godine film “Una” reditelja Miše Radivojevića stigao u bisokope, ocjena konzervativnog dijela kritike bila je da je jugoslovenska kinematografija dobila prvi soft pornić.
Za tadašnje kriterijume, film je imao previše scena seksa, a golo tijelo Sonje Savić izazvalo je burne reakcije širom nekadašnje Jugoslavije. “Una” je Sonji Savić donela status seks simbola, a ono što je interesantno je činjenica da je jedino Sonja snimala nage scene, dok je njen partner, Rade Šerbedžija, i u scenama seksa ostajao poluodjeven.
Film “Una” je priča o ljubavnoj vezi studentkinje Une Vojvodić i profesora Mišela Babića koji je od nje stariji 24 godine. Njihova priča počinje nakon što Una, studentkinja sociologije mas medija, pokušava da napravi intervju s najpopularnijim profesorom na fakultetu.
Najpopularnija erotska scena je ona u velikom hitu Slobodana Šijana “Ko to tamo peva”. U njoj Slavko Štimac i Neda Arnerić igraju putnike u autobusu, friški mladi bračni par koji jedva čeka da se osami i prepusti svojim čuvstvima. Na jednom odmorištu ukaže im se prilika za to, povuku se u šumu misleći da ih niko ne gleda.
Međutim, neki su se gurali iza grmlja i požudno ih posmatrali. Miško (Aleksandar Berček), sin konduktera Krstića (Pavle Vuisić), šapne: “I ja bih to”, a otac mu uzvrati: “I tata bi sine”, na što se u bioskopu prolomio glasan smeh. Budući da je film imao vrlo uspešnu međunarodnu distribuciju, ne čudi da je ta scena ne tako davno doslovno prepisana u jednoj stranoj niskobudžetnoj produkciji.
“Samo jednom se ljubi” Rajka Grlića završava tragično, ali to je bio najpopularniji romantični film toga perioda. Njegovi su protagonisti Tomislav (Miki Manojlović), pripadnik OZNA-e, i balerina Beba (Vladica Milosavljević), djevojka iz buržujske porodice. Iako su krajnje suprotnosti, zaljubljuju se i vjenčaju, a njihove duge erotske scene, snimljene diskretnom, blago zatamnjenom kamerom Tomislava Pintera, bile su glavni mamac za publiku.
Jako puno strasti bilo je i u poslednjem filmu Vatroslava Mimice “Banović Strahinja”, u kojem je Turčin Alija (Dragan Nikolić) oteo Anđu (Sanja Vejnović), suprugu naslovnog junaka (Franko Nero).
Ne želi je “uzeti” na silu, pati zbog nje, sve dok ona ne popusti. To su scene rafinirane erotike kakvih baš nije bilo puno u filmovima toga vremena.
Prvenac Emira Kusturice “Sjećaš li se Dolly Bell?” takođe je jasno razgraničio liniju seksa i vulgarnosti. Njegov junak Dino (Slavko Štimac) čuva na tavanu lijepu i nešto stariju Doli Bel (Ljiljana Blagojević) za lokalnog makroa, ali se polagano zaljubljuje u nju. Ona mu postaje nešto poput učiteljice života, za koju ga poslije vežu samo uspomene.
Film je u Veneciji dobio Zlatnog lava za debitantski film, no tamo je malo ko zapazio pulskog pobjednika, Zafranovićev “Pad Italije”, a ako i jeste, nije mu se baš dopao. Seksa u njemu ima dosta, ali ne i erotike.
Sve se glavne glumice (Ena Begović, Snežana Savić, Gorica Popović) skidaju gotovo mehanički, tako da to ponekad nasmije gledaoca, pa ne čudi što je i u nas bilo protesta jer je glavna nagrada bila uskraćena Grlićevom ili Kusturičinom filmu.
Bio je to filmski debi Ene Begović, no ona se skinula i u svom narednom ostvarenju “Hoću živjeti” Miroslava Mikuljana, u kojem joj je partner bio Milan Štrljić. Potonji je ostavio dobar dojam i u “Okupaciji u 26 slika”, iako je tamo glumio negativca, talijanaša Tonija. U nekoj drugoj kinematografiji zasuli bi ga ulogama romantičnog naboja, no to u nas nije bio slučaj.
Jedan od najprovokativnijih filmova s početka osamdesetih bio je svakako “Dečko koji obećava” Miše Radivojevića (1981.), u kojem Aleksandar Berček igra uzornog studenta koji nakon jednog udarca veslom potpuno menja karakter.
Postaje poročan, nije mu to bilo teško u razdoblju domaćeg novog talasa, zavodi i majke svojih devojaka, a eksperimentiše i s homoerotikom, sve dok ne shvati da je sve otišlo predaleko, prenosi Stil Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu