Nakon nekoliko dana provedenih u komi, probudio se sa potpunim gubitkom pamćenja posljednje čega se sećao bio je mart 1980. godine.
Kada je otvorio oči, Lučijano je vjerovao da je i dalje mladić od 24 godine, koji se sprema za venčanje sa svojom devetnaestogodišnjom vjerenicom. Nije imao pojma da je prošlo gotovo četiri decenije, niti da ga čeka potpuno drugačija stvarnost.
Prvi šok doživio je kada se pogledao u ogledalo – umjesto mladića, ugledao je sjedokosog starca. Suze su mu same krenule. Sljedeći trenutak užasa uslijedio je kada se na vratima bolničke sobe pojavila žena koju nije prepoznavao, a koja je tvrdila da mu je supruga. Još veći šok bio je saznanje da ima sina – i unuka.
Čim se osvestio, zatražio je da pozove majku, ali nije znao kako da koristi mobilni telefon. Ljekari nisu mogli da mu saopšte strašnu vijest – njegova majka odavno nije bila među živima.
Iako je od nesreće prošlo pet godina, Lučijano i dalje teško slaže deliće svog pamćenja. Sada ima 68 godina, ali i dalje živi u 1980, kada je radio na aerodromu Fjumičino. Jedino čega se iz “izgubljenih” decenija seća jeste misteriozna oznaka “PN 2300”, koju je video na bolničkoj kolevci svog unuka 2014. godine.
Iako ga tehnološki napredak fascinira, još uvek ne uspeva da se snađe sa GPS-om i pametnim telefonima. Posebno ga pogađa činjenica da se ne seća da je njegov voljeni klub Roma dvaput bio prvak Italije.
Ipak, vremenom je počeo da prihvata realnost – više nije mladić, već suprug, otac i deda. Nesreće iz 2019. godine uopšte se ne seća, a vozač koji je pobegao sa lica mesta nikada nije pronađen, prenosi Informer.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu