Nekada administrativni radnik, supruga i majka troje djece, Marija je donijela odluku koja je mnogima nezamisliva: napustila je sve što je znala kako bi pronašla sebe u zagrljaju planinskih vrhova.
Marijina odluka da ostavi muža, djecu i posao izazvala je šok u njenom okruženju. Osjećala je, međutim, da život koji je vodila guši njen duh.
– Znala sam da će me mnogi osuđivati, ali osjećala sam da ne mogu više da živim u ulozi koju mi je društvo nametnulo. U planinama sam pronašla slobodu i snagu koju nigdje drugdje nisam mogla da nađem – objašnjava Marija.
Karpati su za nju postali utočište. Ostavljanje porodice bilo je teška odluka, ali Marija kaže da je u prirodi pronašla ono što joj je nedostajalo – unutrašnji mir i povezanost sa sobom.
Stara crkva i snaga vjere
Jedno od mjesta koje je zauzelo posebno mjesto u njenom životu jeste stara drvena crkva, smještena visoko u planinama. Okružena gustom šumom, ova svetinja je ne samo duhovni centar već i čuvar tradicije naroda Hucula.
Marija crkvu posjećuje često, paleći svijeće za one koje je ostavila iza sebe.
– Osjećam povezanost s precima i snagu vjere u ovom tihom prostoru. Priče koje sam čula od starijih mještana podsjećaju me na hrabrost i ljubav prema rodnoj zemlji – kaže ona.
Jede samo ono što sama proizvede
Marija je u planinama razvila poseban odnos prema hrani, pripremajući tradicionalna jela naroda Hucula. Njena kuhinja je jednostavna, ali autentična – koristi samo ono što sama proizvede.
Njen omiljeni recept je banuš, kaša od kukuruznog brašna i kisele pavlake, obogaćena dimljenom slaninom i domaćim sirom.
– Kuvanje za mene nije samo priprema hrane, već slavljenje tradicije. Osjećam povezanost sa ženama koje su generacijama prije mene pripremale ista jela u ovim planinama – priča Marija dok priprema obrok pored ognjišta.
Mir koji nikada prije nije imala
Svakodnevica u Karpatima za Mariju je jednostavna, ali duboko smislena. Dan započinje pogledom na vrhove prekrivene maglom, dok potoci i pjesma ptica čine savršenu zvučnu pozadinu.
Kada ne kuva ili ne posjećuje crkvu, Marija se brine o bašti i životinjama ili uživa u šetnjama šumom. Kaže da u prirodi pronalazi mir koji nikada nije osjetila u gradu.
Marija ne vidi svoj potez samo kao bjekstvo, već i kao misiju. Kroz svoj život u planinama, ona čuva tradiciju naroda Hucula, poznatih po povezanosti s prirodom i otpornosti.
– Želim da podsjetim ljude na vrijednost jednostavnosti. Osjećam da kroz svoj život ne samo da pronalazim sebe, već i služim nečemu većem – kaže Marija.
Njena odluka naišla je na podijeljene reakcije. Neki je smatraju sebičnom zbog toga što je ostavila porodicu zarad sopstvenog mira, dok drugi u njenom postupku vide hrabrost – spremnost da slijedi srce čak i po cijenu napuštanja svega poznatog.
– U srcu Karpata pronašla sam ono što nisam mogla u svakodnevnom životu. Planine su me naučile da budem slobodna i da živim u skladu sa sobom – zaključuje Marija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu