Nasmijan, vedar, ali često gladan i sa pričom od koje suze same kreću niz obraze. Nažalost, njegov život pun patnje, tragično je okončan kada ga je na deponiji pregazio prepuni kamion smeća.
Mališan iz brazilskog naselja General San Martin u Parani, Viktor “Čiča” Bareto, od samog početka života znao je samo za siromaštvo i loš život. Otac mu je ubijen sa dva hica u bizarnom lokalnom obračunu zbog opklade. Majka mu se kasnije preudala, te je sa petoro sinova živjela sa Viktorovim očuhom, koji nije zaposlen. Svi oni, njih sedmoro, živjeli su u dvije sobe unutar trošne kuće.Hranu je, kako kažu komšije, dobijao u lokalnom restoranu, što mu je ponekada bio jedini obrok. Ipak, mališan je uvijek imao širok i karakterističan osmijeh na licu, prenosi Blic.
Anabela Albornoz, volonterka je nevladine organizacije Suma de Voluntades, godinama je poznavala tragično nastradalog mališana.
– Bio je razigran, zabavan, uvijek je želio da se zabavi i bio je fasciniran loptama. Volio je da se igra i rekla sam mu da ću da ga vodim i zaboravila sam… I zamjerio mi je, ali dobro, slatko, i rekao je da pamti to za sledeći put – rekla je ona kroz suze za brazilske medije.
“Čiču“ su poznavale sve porodice u naselju gdje je odrastao, i kako kažu, bio je veoma prijateljski nastrojeno dijete.
– Njegov osmijeh topi, veoma je privržen, nježan i nestašan. Uvijek učestvuje u školskim i rekreativnim aktivnostima. Mnogo ga volim – istakla je Albornoz namjerno govoreći u sadašnjem vremenu, dodajući: “Nisam poludjela, jednostavno mi ne ulazi mi u glavu, ne mogu da vjerujem šta se desilo – rekla je.
U ponedjeljak uveče je bilo „Čičino“ bdenje. U utorak ujutro njegovi posmrtni ostaci su sahranjeni na opštinskom groblju Parana, pred velikim brojem ljudi. Vazduhom su se prelamaili lelek, kuknjava i plač.
– Satima je bio sam na smetlištu – rekle su komšije za “Klarin”.
Albronzova je navela da Viktorova smrt mora da bude opomena, ali ne i sredstvo obračuna.
– Ovo nije vrijeme za svađe, ljutnje ili traženje krivice. Vrijeme je da razmislimo, da počnemo da preuzimamo kontrolu. Opasnost je konstanta u komšiluku, klinci žive sa opasnošću ne primjećujući je. Deponija na koju je otišao „Čiča“ i na koju odlazi mnogo djece, nažalost, dio je okolnog urbanog pejzaža i neizbježno je da idite tamo. Ali niko nije očekivao ovakvu tragediju. Sada je lako napraviti požar od oborenog drveta, ali nije pravo vrijeme. ‘Čiča’ mora da nas potrese da shvatimo da postoji nezaštićeno, bespomoćno djetinjstvo. Od NVO pokušavamo da integrišemo komšiluk tako da mališani u favelama imaju sportske aktivnosti, rekreaciju i da porodice mogu da imaju pristup uslugama, poboljšanju staništa i urbanom razvoju – rekla je Albornozova za medije.
Smetlište gdje je preminuo, djeca u igri nazivaju “tržini centar”. Nažalost, boravak tamo, za njih je način da dođu do gardarobe, igračaka i hrane. Tako je jedan odlazak zavijek bio kraj za malog Viktora.
„Idemo u tržni centar“, rekli su dječaci kada su otišli na deponiju koja se nalazi nekoliko metara od mjesta gdje žive.
– Išli su da se igraju, zabavljaju i traže stvari. Mogli su da nađu igračke, odjeću, smeće i mnoge stvari koje bi ponijeli kući da prodaju. A ako bi našli kolače ili slatkiše, naravno da bi ih zgrabili – rekao je Roberto Gomez, predsjednik mjesne zajednice San Martin.
Njegov sin Katriel, i “Čiča” bili su najbolji drugari. Zato mu sve ovo jako teško pada.
– Sin me stalno zapitkuje, kažem mu da je ‘Čiča’ u bolnici. Zamislite da su se ova dvojica viđala svaki dan, bili su jako vezani. ‘Čiča’ je dolazio po hranu za njega i njegovu porodicu, ali mnogo puta je ostajao kod nas da se igra sa Katrielom – rekao je on na ivici suza.
Gomez je objasnio da je u svojoj kući, jedan blok od mjesta gdje je živio Čiča, postavila trpezariju u kojoj svakodnevno kuva čorbe za oko 50 gladnih usta.
– Viktor bi došao sam, dali bismo mu hranu, malo bi se igrao sa mojim sinom i odnio bi hranu kući. Ono što se dogodilo je žalosno, ali ova djeca to igraju svaki dan, i to u mraku – rekao je.
Bila je nedjelja kada je “Čiča” krenuo put deponije. Bez struje i po blatnjavoj stazi koju su kiše napravile u močvari, došlo je do tragedije. Viktor je vidio kako se kamion za smeće približava i popeo se uz merdevine sa strane vozila.
Nažalost, tada se okliznuo, pao i zgnječili su ga zadnji točkovi kamiona koji je prešao preko njegovog malog dečijeg tijela.
– Vozač nije znao šta se dešava. Čuo je vriske komšija, ali je mislio je da ga pozdravljaju – rekao je Gomez.
Kako je kasnije istraga pokazala, Viktor je od tri časa popodne bio sam na ulici. Nestašni mališan dobrog srca i teške sudbine, provodio je dane kao i sva siromašna djeca svoje četvrti – u potrazi za nečim što bi mogao pojesti ili prodati.
Albornozova kaže da se nada da će njegova tragična smrt poslužiti da se preokrene tok života djece u siromašnom naselju.
– Nije lako, ali se nadam da možemo postići integraciju susjedstva – rekla je.
Anabela se od “Čiče” oprostila kroz suze i osmijehe dok je na svom mobilnom telefonu gledala fotografiju ‘Čiče’ .
– To je od prošlog Božića. Vidi, on veselo trči, ide po svoj poklon – rekla je ona na kraju razgovora sa novinararima brazilskog portala “Klarin”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu