Valentina je zahvaljujući stipendiji i „Yes“ programu besplatno godinu dana pohađala školu u Teksasu, odnosno gradu Longvju, dva sata udaljenom od Dalasa.
Bila je to, kaže, odlična prilika da učenici sa naših prostora budu aktivni u ovakvim projektima koji im omogućuju da napreduju i steknu dosta novih znanja. Valentina kaže da je oduvijek željela da učestvuje u ovakvim programima te se, čim je vidjela oglas na vratima škole, odlučila za prijavu.
Oduvijek me zanimalo kako Amerika izgleda, da li je istina ono što prikazuju na filmovima, tako da sam bila uzbuđena što ću dobiti priliku da je posjetim. Moji roditelji se u početku nisu slagali s mojom odlukom i mislili su da je to samo neka vrsta prolaznog hira, ali su shvatili da me to predivno iskustvo može samo promijeniti na bolje. Nakon što sam položila određene testove, koji su uključivali i provjeru engleskog jezika, dobila sam dozvolu kao prijem. Nisam putovala sama, putovanje je bilo organizovano sa učenicima iz Makedonije, Bugarske i sa Кosova. Putovali smo zajedno do Beča, a zatim avionom do Vašingtona, gdje smo imali predavanje o tome kako da se suočimo sa nekim problemima kroz koje učenici na razmjeni prolaze. To mi je bio prvi put i da letim i da idem u Ameriku – rekla je Stojanovićeva i dodaje da je škola u Americi dosta drugačija.
– Školski sistem nije onakav kako se prikazuje u filmovima, bar ne u mojoj školi. Nisu postojale nikakve grupice učenika, a način ispitivanja i ocjenjivanja je drugačiji. Ne postoje usmena ispitivanja iz svih predmeta, samo iz društvenih nauka, odnosno jezika. Škola je velika, ima oko 1.000 učenika i zastupljene su razne aktivnosti. U zakonu stoji pravilo da nastavnik ne smije pročitati nečiju ocenu pred cijelim razredom. Postoje i odjeljenja za naprednije učenike, čiji su časovi i atmosfera dosta ozbiljniji nego obični časovi. Njihov sistem ima dosta više časova prakse nego kod nas. Postoje predmeti koje učenik mora da završi da bi maturirao, ali to nije bio slučaj sa mnom jer sam učenik na razmjeni. Morala sam da odaberem čas istorije i engleskog jezika. Izabrala sam i predmete koje sam imala i ovdje. Postoji kodeks oblačenja, a ta pravila su vrlo slična našim. Većina ih se neobično oblači, jer se opredjeljuju za specifične načine oblačenja, ali profesorima to ne smeta. Učenici koji prekrše kodeks oblačenja ili naprave bilo kakav prekršaj, ostaju dodatno u školi određeni broj časova – priča nam Valentina.
Porodica u Americi je izabrala nju
Dodaje da je sama izabrala Ameriku kao željenu destinaciju, ali nije mogla da bira ni grad, ni školu, a ni porodicu u kojoj će biti smještena, već su porodice birale njih.
– Ujutru sam ustajala u 6, a već oko 15 do 7 je dolazio školski autobus. Nastava počinje u 8 ujutru, sa kraćim pauzama od po 3 minuta i velikim odmorom, koji traje oko pola sata. Кući sam dolazila, zavisno od autobusa, od 3 do 5 popodne – objašnjava Valentina kako joj je bio organizovan dan i dodaje da Amerikanci ne šetaju naveče ili poslijepodne kao što je slučaj kod nas.
Direktorka škole Biljana Pisić kaže da oni svake godine ističu oglase o razmjeni učenika.
– Ranije je u našoj školi bila učenica iz Drezdena, a sada je naša učenica bila u Americi. Mi smo otvoreni za svaku vrstu saradnje i napretka učenika. Stoga i sarađujemo sa školama iz Slovenije, Portugala, a u planu je i proširenje saradnje sa školom iz Moskve – istakla je Pisić.
Preporuka drugima
Gimnazijalka je svima poreporučila da isprobaju slična iskustva.
– Drago mi je što sam dobila priliku da otputujem u Ameriku, u potpunosti drugačiji svijet od ovog našeg ovdje. Prijavila bih se ponovo i svima bih preporučila, jer je ovo jedinstvena prilika da upoznaš neku drugu kulturu, narod, vjeru, usavršiš jezik i sazriš u svakom pogledu, postaneš samostalniji i obrazovaniji – rekla je Valentina Stojanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu