Unazad nekoliko godina, veliki je kritičar društva i onoga što društvo danas predstavlja. Dotaknuo se i za Srpskainfo teme šta je potrebno u današnjem vremenu da lokalni bend uspije.
Šta je to tužno u kulturi?
Problem manjka kulture u BiH je krivica društva koje ne razumije bitnost iste. Ovdje nažalost mnogi nisu svjesni koja je uloga kulture i koliko je važna za društvo i društveni progres. Živimo u sredini gdje se površno gleda inače na mnoge veoma bitne stvari, pa tako i na kulturu. Čini mi se da slabo ko stvarno razmišlja kakva će to biti kulturna baština naše generacije, uopšte se ne ulaže u kulturu koliko bi trebalo, a bez ulaganja je teško praviti neke značajnije korake. Kada vidimo koliko se ulaže u kulturu u razvijenijim zemljama odmah nam sve bude jasno, ulaganje i kompletan odnos prema kulturi je totalno drugačiji kod nas. Oni koji kreiraju kulturnu baštinu su vani itekako cijenjeni, njihov se rad poštuje, kao i njihova autorska prava, dok kod nas ne poštuju ni osnovna ljudska prava, a kamoli sve ovo drugo navedeno. Činjenica je da smo jedna veoma primitivna sredina, i smatram da sve počinje upravo od odnosa prema kulturi! Zemlja koja nema razvijenu kulturu, koja ne njeguje kulturu i one koji je stvaraju je zemlja koja je osuđena na propast, jer bez kulture nema progresa, a onda ni civilizovanosti.
Ko “dira” danas bendove u nastajanju?
Domaće bendove kao i mnoge druge umjetnike u ovoj državi sputava ni manje ni više primitivizam. Veliki je problem manjak svijesti o tome koliko je umjetnost važna, a to prvenstveno dolazi iz manjka kvalitetne edukacije. Mladi bendovi su uvijek donji, konstantno svjedočim kako ih diskriminišu, jer su skoro uvijek bendovi ti koji su tu čisto da popune festivale za džaba, ili neku siću, kako neki vlasnici kafana znaju da kažu, „sviraju za gajbu piva“. Živimo u društvu u kojem je nažalost sve to odavno normalno, ne poštuju se osnovna prava umjetnika, a ni ljudska, jer da neko radi posao džaba ili ispod minimalca je kršenje osnovnih ljudskih prava, a muzika i izvedba muzike je itekako posao u koji je uloženo mnogo vremena, pogotovo ako se još radi o autorskom radu, nažalost mnogi organizatori koji pozivaju bendove to uopšte ne razumiju. Smatram da se radi o klasičnoj diskriminaciji i nepoštivanju tuđeg vremena i rada, izgleda da je većini organizatora cilj da financijski što bolje prođu, da se ograde novčano preko tuđih leđa. Nije nepoznato da se redovno dešava da mladi bend svira džaba, a da taj novac koji bi trebao biti za te izvođače završi na kraju kod organizatora u džepu. Po meni je to slobodno mogu da kažem jedan oblik fašizma koji je ukorijenjen u ovo društvu, jer nije nepoznato da sve grane umjetnosti ispaštaju i prolaze kroz sličan tretman, jer kao i što sam rekao u ovom društvu je veoma slaba svijest o tome koliko je umjetnost važna, pa se i stvaraoci tretiraju nepošteno, ovdje je umjetnost u svijesti velike većine nažalost samo zajebancija…
Ko tu najviše griješi, gdje griješi i na koji način griješi?
Mnogi griješe, čak i autori, šta više, smatram da od njih sve i polazi, jer su autori ti koji nažalost pristaju na sve i svašta, pristaju na najgori mogući tretman, dopuštaju da ih se tretira kao da su robovi, kao da su dužni da šakom i kapom svoje vrijeme i rad daju bez da imaju ikakve finansijske koristi, tačnije rečeno očekuje se da svoj rad ne naplate, već da poklanjaju. Kada pričamo o alternativnoj umjetnosti koja nije komercijalna, pričamo o umjetnosti koja ne donosi neki veliki profit kao što donose drugi pop projekti, ta umjetnost obnaša prije svega funkciju kulture i kulturne baštine, a ne biznisa. U BiH često dolazi do ogromnog problema jer organizatori u tome ne vide tu stranu uspješnog biznisa i samim time to sve ignorišu, lično smatram da je to golemi problem, jer te stvari treba definitivno razumjeti, jedno je kultura, pogotovo alternativna kultura, a drugo jekomercijala. Kod nas nažalost manjak svijesti kod raznih menadžera i ogranizatora to ne može da svari, pa sve gledaju isključivo kao isplativo ili ne. Svjedočimo i tome da političari stalno pričaju kako mladi odlaze, kako se treba boriti da ostanu, obećavaju ulaganje u mlade i u kulturu, stalno se ta riječ kultura spominje, a kada treba nešto uraditi to bude ništa ili minimum minimuma, znači radi se opet o ignorisanju, šupljoj i bezobrazluku. Ako se ne ulaže u kulturu kako očekivati neki procvat društva, kako očekivati publiku i scenu, a da bi na kraju unovčio umjetnost moraš imati scenu koja radi na tome da promoviše stalno umjetnost, da edukuje, da „živi“. Onda možemo očekivati da te vrijednosti društveno djeluju i kreiraju publiku, koliko daješ toliko dobiješ, nerealno je očekivati promjene u toj sferi dok se ne uloži u taj oblik kulture. Svi pričaju o ulaganju i podršci, pa kada dođe do djelovanja to bude uvijek na neki mizeran način, ono kao da rade samo da popune neke nametnute norme, uvijek taj naš poznati lakrdijaški pristup. E dragi moji, tako se ne radi ništa što bi moglo „piti vode“, bez truda nema kvaliteta, bez rada nema napretka, bez kulture ostajemo ograničeni, prosječni, u kalupu,neprogresivni!
Kakvo je društvo danas?
Naše društvo je pasivno, ne bori se dovoljno za svoja prava, slobodno mogu reći da ovaj narod robuje, živi u strahu i raznim vrstama ucjena, od političkih pa do drugih. U takvom društvu korupcija cvjeta, pa se naravno sve što promoviše plemenite vrijednosti gazi i ostavlja da propadne, jer moć na kraju dana imaju oni koji za sve to nemaju osjećaja. Ovo je zemlja idealna za kriminalce, a pakao za bilo koga ko želi da živi pošteno, jer pošteni vrlo malo imaju šanse u ovom društvu koje je napaćeno i ogorčeno, u takvom društvu nastaju razni oblici međuljudskog nasilja, razne malverzacije i sve ono što nam je svima vrlo poznato kao problem ove države.
Uporno Vam govore ‘kritikuješ puno, ne valja ti to, ne valja za bend’. Hoćete ikada odustati?
Mnogo me pokušavaju ušutkati, neki to rade indirektno, a neki direktno. Mnogo susrećem ljudi koji mi govore da je moja sloboda govora problem, kažu mi „šta će ti to, neko će te prebiti, šta se baviš kritikom i problemima ovog društva“, itd. A imao sam i direktnih prijetnji u ovih par godina kako sam počeo da koristim svoju slobodu govora. Uvidio sam nažalost da je ovo veoma diskriminirajuće nastrojeno društvo i da mnogi ljudi žive u strahu, zarobljeni su na sve moguće načine. Jako malo ima ljudi koji se ne plaše i teže tome da slobodno žive, i vjerujte mi, njima nije uopšte jednostavno u ovoj sredini. Mnogima smeta ovdje tuđa sloboda, mnogo se također zavidi i pokušava sputavati one koji su se oslobodili nekih usađenih okova koji su veoma destruktivni za ovo društvo, a i za pojedince. Ja se svaki dan pitam do kada ćemo biti robovi, do kada ćemo živjeti u permanentnom strahu, koliki je to naš prag tolerancije, da li je moguće da javnost toliko trpi, sve te silne nepravde, kriminal, nasilje i diskriminaciju koja je prisutna na sve strane, zar je moguće da se ne poduzimaju nikakvi drastični koraci, niti se bori protiv toga u mjeri koliko bi realno trebalo, zašto?. Protesti nam se na kraju pretvaraju u igranke za đuskanje, mnogi kriminalni političari prolaze nekažnjeno za svoja djela, javnost trpi decenijama, mislim da ovi ljudi ovdje trpe što bi slabo ko trpio na svijetu. Meni lično to nije jasno, pa je i ovo moje pisanje i ovaj oblik javne kritike samo prirodna reakcija na svo to zlo koje živimo unutar svakodnevnice u ovoj državi.
Ko Vas tjera da odustanete, pokupite se i odete iz zemlje?
Mene direktno niko ne tjera da odem, ali jako mnogo to rade indirektno, prije svega zbog toga što u svojoj državi nemam mogućnost da živim od svoje profesije, a to je umjetnost, ja kao i mnoge moje kolege nemamo osnovne uslove koji su potrebne za jedan normalan život. Još jedan klasičan primjer je da nas nažalost i kao umjetnički bend više cijene organizatori izvan države nego ovi u državi, pa se sada možemo vrlo lako osvrnuti na sve ovo prethodno što sam pisao, ta sva diskriminacija, nepoštivanje osnovnih ljudskih prava, prava radnika, taj sav primitivizam koji je uveliko uzeo maha. Vjerujte mi, nije jednostavno biti kod kuće stranac.
Koliko je bitno da muzičari kritikuju?
Lično smatram da je veoma važno da umjetnici što više kritikuju društvo, po meni umjetnici moraju biti društveno angažovani, jer i sama umjetnost služi društvu, umjetnost je tu da bi ljudski rod napredovao, uloga kulture je prije svega društveni napredak! Smatram da živimo u bolesnom vremenu, u ubrzanom površnom vremenu, svakodnevno nas bombarduju nepotrebne informacije preko društvenih medija, dok trčimo ispraznu životna utrku bez konačnog cilja. Ta konstantna borba za pukim preživljavanjem, kao da ganjamo beskonačno svoj “rep“, vrtimo se u krug, i tako potrošimo živote u prazno, a vrijeme leti kao ludo.. Nekada mi se stvarno čini da je sve toliko postalo neizdrživo ubrzano i da zbog toga sve manje vidimo voljene oko sebe, sve manje vidimo i sebe, postajemo duhovi vremena, i nije više stvar ni u prolaznosti, koliko u samom postojanju, da li uopšte više postojimo.. Jedino što nas može spasiti je ljudskost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu