Davne 1927. godine, 9. januara u Beogradu je rođena Nada Vukićević, koju će cijela Jugoslavija nekoliko decenija kasnije znati kao Nadu Mamulu, pjevačicu raskošnog vokala i najpopularniju izvođačicu sevdalinki na prostorima bivše Juge, koja je otpjevala najtužniju zabranjenu pjesmu.
Još kao mala djevojčica, Nada je pokazivala je talenat i ljubav prema muzici. Na Radiju Beograd pjevala je pjesme drugih pjevača, ali kako su se njeni roditelji protivili ideji da im kćerka bude pjevačica, Nada je odustala nakon samo dvije snimljene emisije.
Kada je odrasla, udala se za Nikolu Mamulu i sa njim se preselila u Sarajevo. Nakon nekog vremena prijavila se na audiciju koju je organizovao Radio Sarajevo. Poslije tri pesme koje je na audiciji otpjevala, primljena je.
Vrlo brzo postala je najpopularnija pjevačica sevdalinki širom Jugoslavije. Pretežno je pjevala pjesme koje su potpisivali Rade Jovanović i Dragiša Nedović, a publika ju je obožavala.
Pobjeđivala je na raznim festivalima, nastupala širom svijeta, a tokom karijere dobila je brojne prestižne nagrade. Pričalo se da je ona naučila Cuneta Gojkovića kako da pjeva.
Publika ju je obožavala, gostovala je širom svijeta, učestvovala na festivalima i osvajala brojne nagrade. Ipak, u duši je imala veliku prazninu – Nada nije imala djece i to je ono za čime je cijelog života čeznula. U trenucima najveće tuge prepuštala se slušanju pjesama koje su govorile upravo o tome.
Sa dolaskom rata devedesetih, došao je kraj velike karijere Nade Mamule. U Sarajevu je njena karijera odmah završena jer je bila a Srpkinja, a ni u Srbiji više nijedan radio ni televizijski kanal nije puštao njene pjesme. Nada je to veoma teško podnijela, naročito kada su se u rijetkim trenucima njene pjesme ponovo čule, ali u interpretaciji drugih izvođača. Pričalo se da je Nada tada bacila sve novine i fotografije vezane za blistave trenutke njene karijere, a koje je do tada brižljivo čuvala.
Najteži udarac doživjela je kada joj je nakon 35 godina braka preminuo suprug Nikola. Tada je ostala potpuno sama. Živjela je tiho i povučeno i brojala svoje preostale dane. Nije željela medijsku pažnju. Preminula je 11. oktobra 2011. godine u 84. godini života.
Nakon Nadine smrti, njeni prijatelji su otkrili kako im je pred smrt govorila jednu rečenicu:
– Presrećna sam onim što sam postigla i više od toga ne tražim ništa, za moje ime se zna, za moju pjesmu se zna, neka me pamte samo po pjesmama mojim”. Tako je i bilo – Nada najviše ostala upamćena po izvođenju pjesme “Pluća su mi bolna”, koju je prvi otpevao Zaim Imamović, a koja je deset godina bila zabranjena.
Ova numera koju je napisao Dragiša Nedović kada je saznao da boluje od tuberkuloze, navodno je imala snažan uticaj na ljude, pogotovo oboljele od tuberkuloze koja tada nije bila rijetka. Vjerovalo se da su brojni ljudi pokušali samoubistvo nakon slušanja ove pjesme.
Navodno su Josip Broz Tito i Centralni komitet Komunističke partije procijenili da pesma suviše negativno djeluje na oboljele od tuberkuloze, a zabrana je skinuta tek kad je, po priči, lično Jovanka Broz zatražila da joj se otpjeva na jednom slavlju, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu