Takmičenje počinje 13. maja uveče kada će u prvom polufinalu pet zemalja ispasti jer neće proći u finale.
Još šestoro će biti eliminisano u drugom polufinalu u četvrtak, 15. maja.
Finale je u subotu, 17. maja.
Među ovogodišnjim takmičarima je i dvoje povratnika na Evroviziju, jedan operski pjevač, a čućemo i plesnu himnu o mrtvom svemirskom psu.
U prvom polufinalu takmiče se predstavnici 15 zemalja: Švedske, Ukrajine, Slovenije, Islanda, Estonije, Poljske, Portugalije, Holandije, Azerbejdžana, Albanije, San Marina, Belgije, Kipra, Hrvatske i Norveške.
U prvom polufinalu predstaviće se i troje direktnih finalista – učesnici iz Švajcarske, Italije i Španije, a njihovi gledaoci će imati priliku i da glasaju tokom prve večeri.
U drugom polufinalu takmiče se: Srbija, Austrija, Litvanija, Jermenija, Crna Gora, Grčka, Irska, Australija, Letonija, Češka, Izrael, Malta, Finska, Danska, Luksemburg i Gruzija.
Pjesme će predstaviti i preostali direktni finalisti: Njemačka, Francuska i Velika Britanija.
Po 10 najboljih zemalja, prema mišljenju publike i žirija, plasiraće iz oba polufinala u veliko finale u subotu, 17. maja u kojem će, uz direktne finaliste, nastupiti predstavnici iz 26 država.
Da vam pomognemo da se pripremite, evo vodiča za svih 37 pjesama na takmičenju.
Ljevičarski pop
Pobjedili ili ne, predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva Remember Monday (Sjećaš se ponedjeljka), dali su poklon novinarima naslovom njihove pjesme What The Hell Just Happened? (Šta se dođavola upravo dogodilo?).
Pop himna u punom gasu, bira najbolje dijelove grupe Kvin (Queen), Endrjua Lojda Vebera i Bitlsa (The Beatles), vjerovatno da bi podsjetila gledaoce (i glasače) na bogato britansko muzičko naslijeđe.
Sa osam promjena tempa, gledaocima nije baš lako da uoče ovu mješavinu, ali harmonije i harizmatičlni izvođači trebalo bi da ostanu u glavama glasača prije nego što posegnu za telefonima.
Na vrhu favorita je i švedski predstavnik KAJ, čija je pjesma Bara Bada Bastu oda moćima saune, zajedno sa plesačima u peškirima.
Izuzetno zaraznu pesmu je ‘odobrio’ i Bjorn Ulveus iz legendarne švedske grupe Abe (ABBA), pjevajući je u njegovoj privatnoj sauni.
Austrijski pjevač Džej Džej i njegova operska balada Wasted Love takođe se kotiraju u vrh favorita.
Priča o neuzvraćenoj ljubavi, oslanja se na njegov kontratenor, a onda eksplodira u neočekivanom tehno vrhuncu.
Omiljena među kladiocima, jedina Ahilova peta pjesme je njena sličnost sa prošlogodišnjim pobjednikom, Nemom.
Prepoznatljiva, ali na drugačiji način je irska Laika Party – rejv numera iz 1990-ih o psu kojeg je Rusija poslala u svemir i ostavila je da tamo ugine.
Pjevačica Emi se trudi da iznese tragičnu priču, ali je malo ‘tanka’.
Prijemčivije je izvođenje Lore Torn iz Luksemburga, čija je La Poupée Monte Le Son oda Francuskinji Frans Gal koja je sa pjesmom Poupee De Cire, Poupee De Son pobjedila 1965. Tada je imala 17 godina.
Originalna pesma, čiji je tekst napisao legendarni Serž Gejnzburg, govorila je o „modnoj lutki”, a numera Lore Torns o pokušaju upostavljanja kontrole u vezi.
– Ako misliš da muškarac poput tebe može da manipuliše mnome, vrati se svojoj mami – prekoreva ga ona.
Zemlje koje su razbesnele Italijane
Obrazi Italijana se crvene.
Ove godine na Evroviziji je ne jedna, već dvije pjesme posvećene živopisnoj kulturi Il Bel Paese ili prelijepoj zemlji sa prijatnom klimom, uživanju i hedonizmu.
Prva pjesma je, što nije iznenađujuće, iz San Marina – nezavisne mikrodržave koja se ugnjezdila unutar sjeverno-centralne Italije.
Pod nazivom Tutta L'Italia, slavi sve, od fudbalske reprezentacije, preko njenih vinograda, do Mona Lize (pod njenim italijanskim imenom Đokonda).
Napisao ju je Gabri Ponte, jedan od mozgova iza Eiffel 65 i hita Blue Da Ba Dee.
To je lagana, ali zabavna mješavina plesnih ritmova, tradicionalnog sviranja harmonike i narodnih igara Kalabrije.
Estonski Espresso Macchiato je već izazvao negodovanje nekih Italijana.
Pjesma Tomija Keša (evrovizijskog takmičar koji se pojavio na albumu Charlie XCX) je karikatura italijanskih stereotipa, sa nezaboravnim tekstom: „Život je kao špageti, teško je dok ne uspiješ”.
Malo seksa (nije naodmet)
Troje takmičara pokušava da se provuče ispod radara, pogotovo Mirijana Konte sa Malte sa klupskom numerom Serving.
U originalnoj verziji, refren pjesme se vrtio oko fraze „serving kant” – riječ kant je malteška za „pjevanje”, ali i žargonski engleski izraz koji definitivno ne znači pjevanje već pi***.
To je referenca na dobro poznatu frazu u svijetu dreg klubova, ali nekoliko zemalja se žalilo da je prekršila smjernice za emitovanje, što je dovelo do hitne izmjene teksta. Ako je štos trebalo da privuče medijsku pažnju, uspio je.
Sada kada je Mirijana privukla našu pažnju – ne pušta je.
Njen nastup, sa džinovskom disko kuglom stisnutom između dvije crvene usne, je veličanstven.
Šteta što je pjesma prožeta evropop klišeom. Još jedan takmičar koji se poigrava seksualnim aluzijama je Go-Džo iz Australije.
On želi da „popijemo gutljaj” mliječnog šejka iz njegove „specijalne šolje”.
Tumačite kako želite, ali ja bih izbjegao njegov kamion sa sladoledom.
Uz malo drskog disko fanka, Milkshake Man je dovoljno ‘ukusan’ da vrati Australiju u finale nakon što je prošle godine bila samo učesnik polufinala.
Slušaćemo i Finkinju Eriku Vikman, čija je pjesma Ich Komme opisana kao „radosna poruka zadovoljstva, ekstaze i stanja transa”.
Napravljena da oponaša vođenje ljubavi, podsjeća na legendarne gej himne kao što su Your Disco Needs You Kajli Minog i Hot Stuff Done Samer.
Nastup se završava Erikom koja se uzdiže ka plafonu, uzjahavši ogroman zlatni mikrofon koji definitivno nije zamjena za falus.
Tri pjesme inspirisane rakom
Malo toga u životu je razornije od rečenice: „Bojim se da je rak”.
Opaka bolest pogađa svakog drugog čovjeka i, iako su se procenti preživljavanja dramatično poboljšali, uticaj može biti razoran.
Ove godine, troje takmičara Evrovizije imaju srceparajuće pjesme o raku, gubicima, praznini koju su osjetili.
Francuska pjevačica Luan ima tragično iskustvo.
Njena pjesma Maman je intiman razgovor sa njenom majkom, koja je umrla kada je imala samo 17 godina.
U tri stiha, Luan opisuje „prazninu” koju je osjećala; i kako je prazninu ispunila lošim ponašanjem i besmislenim ljubavnim vezama.
Ali, kako pjesma napreduje, ona poručuje majci da se skrasila i da je našla svrhu… tako što je i sama postala majka. Lijepo je pjeva, sa mješavinom žaljenja i snage. A kada se u posljednjim trenucima pjesme pojavi glas njene kćerke, biće vam potrebno čelično srce da zadržite suze.
Norvežanin Kajl Alesandro podelio je sličnu priču, kada je njegovoj majci dijagnostikovan rak u jesen 2023.
Srećom, ona je sada u remisiji, ali nešto što je rekla tokom liječenja inspirisalo je njegov ulazak na Evroviziju: „Nikad ne gubi svoju svjetlost“.
Kajl je uzeo tu rečenicu i pretvorio je u udarnu pop pjesmu o preživljavanju nedaća.
„Sada me ništa ne može ugasiti”, pjeva ovaj 19-godišnjak.
„Ja sam sam sebi upaljač” (tako se i zove pjesma – Lighter ili upaljač).
Klemen Slakonja je komičar, u Sloveniji najpoznatiji po tome šta govori o američkom i ruskom predsedniku Donaldu Trampu i Vladimiru Putinu, ali njegova balada Koliko nam je vremena ostalo napisana je nakon što je njegovoj supruzi, glumici Mojci Fatur, dijagnostikovan rak koštane srži.
Dok pjeva, Klemenovi igrači ga podižu u vazduh i drže naopačke, da bi predstavili zbunjenost i nesnađenost porodice.
– Kada je pročitala dijagnozu, naš svijet se okrenuo naglavačke i osjetio sam onu navalu krvi u glavi, istu onu koju osjećam kad god sam naopačke na nastupu – rekao je on za „Evrovizijski svijet”.
Prkoseći izgledima, Mojca je preživjela i pridružiće mu se na bini Evrovizije.
To je duboko intiman i dirljiv trenutak.
Belgijski Crveni Sebastijan (Red Sebastian – nazvan po raku iz Male sirene) predstavlja pjesmu o cjelonoćom rejvu i slobodi i oslobađanju.
Kad nam nisu potrebne riječi da se osjeti veza/Gdje satovi nikada ne otkucavaju i gdje je ljubav kraj (svega), riječi su pjesme Strobe Lights.
Omiljeni među obožavaocima, rejv elementi iz 1990-ih Strobe Lights (stroboskopi) mi se čine pomalo zastarjelim, ali njegovo pedantno koreografisano izvođenje je poslastica.
Danska pjevačica Sisal ima sličan zvuk u pjesmi Hallucination koji bez napora odaje priznanje Lorin, dvostrukoj pobjednicu Evrovizije Lorin.
Sisal je rekla da je njen najveći cilj bio da publika osjeti da ne može da sjedne tokom pjesme. Misija ostvarena.
Njemačka se nada da će prekinuti 15-godišnji niz neuspjeha sa pjesmom Baller, superupečatljivom trans himnom koja bi se bez problema primila u čuvenom berlinskom noćnom klubu Bergajn (Berghain).
Pjesmu izvode brat i sestra iz Austrije Abor i Tina, koja je nedavno preboljela laringitis.
U ovu grupu spada i Væba sa Islanda.
Njihova energična dens-rep pjesma, Roá, govori o veslanju od Islanda do Farskih ostrva, „jer bez obzira šta se dešava u životu, samo nastavljate da veslate kroz talase”.
Nažalost, nije tako duboko kao što zvuči.
Španska zvijezda Melodi se bolje snalazi u pjesmi Esa Diva, muzičkom numerom sa flamenko gitarom, koja dokumentuje njen put do slave.
A azerbejdžanska Mamagama donosi glatku pop pesmu Run With U u kojoj se čuje i rif na sazu – instrumentu dugog vrata sličnom buzukiju.
Postimigrantski pop
OK, ukrao sam ovaj podnaslov od Škodre Elektronike.
Oni su duo iz Albanije koji žive u Italiji, i spajaju etno ton iz njihovog rodnog grada Skadra, sa progresiv-elektronskim zvukom.
Njihova pjesma Zjerm (Vatra) zamišlja vrijeme kada će međukulturalno razumijevanje dovesti do mira i harmonije – svijeta bez potrebe za vojnicima i hitnom pomoći, i gdje bi „ulje mirisalo na jorgovan”.
Asteromáta je takođe ukorenjena u istoriji i sjećanju, kako Klavdija, predstavnica Grčke, opisuje neraskidivu vezu koju izbjeglice dijele sa njihovom domovinom.
– Čak i ako pređu mora/Nikada neće zaboraviti svijetu zemlju koju su zvali domom”, pjeva ona u zadivljujućoj baladi koja spaja tradicionalne grčke elemente sa visokim, ‘cvilećim’ žicama.
Holandski pjevač Klod ima optimističniji pristup.
Izbjeglica iz krvavog građanskog rata u Demokratskoj Republici Kongo, preselio se u Holandiju sa devet godina i zaljubio se u Evroviziju dok je čekao u izbjegličkom centru.
Njegova pjesma, C'est La Vie, odaje počast njegovoj mami, koja ga je naučila da gleda optimistično iako su u teškoj situaciji.
Pun slobode i radosti, kombinuje elemente šansone i francusko-karipskog zuka.
Prognozira mu se plasman u prvih 10.
Vještičarenje, vradžbine i gotika
Uspjeh „gotske vještice” Bambi Tag (Bambie Thug) iz Irske na prošlogodišnjoj Evroviziji stvorio je pravu grupu imitatora 2025.
Poljska pjevačica Justina Steckovska, koja predstavlja svoju zemlju drugi put, čak je uključila slovensku magiju u pjesmu Gaja, prizivajući duh majke Zemlje da je „očisti” od toksične veze.
To je prikladno intenzivan nastup, sa Justinom koja pjeva duge note i svira bijesni solo na violini, prije nego što je zakače za grede na par užadi.
Idealno vrijeme da ovo doživiš!
Marko Bošnjak pravi Otrovnu tortu (Poison Cake) da nahrani njegove mučitelje, uglavnom ljude koji su ga bombardovali homofobičnim porukama mržnje nakon što je izabran da predstavlja Hrvatsku.
Kritike su bile toliko oštre da je izgubio glas i pet dana nije mogao da izađe iz kuće.
Njegova pjesma je prikladno melodramatična, prepuna grlenih sintisajzera i jezivih zvukova dječje graje na igralištu.
Torta je malo prepečena, ali bi ipak trebalo da uđe u finale.
Eteričniji pristup ima letonska grupa Tautumeitas, čija se pjesma Bur Man Laimi prevodi kao „pjevanje za sreću”.
Podsjećajući na Bjork i Enju, njene preklapajuće narodne harmonije zasnovane su na tradicionalnim letonskim svadbenim pjesmama, što je čini jednom od najzanimljivijih ove godine.
Bojim se da je možda previše suptilno da bi zabilježila uspjeh.
Dalju misteriju pruža Teo Evan sa Kipra.
Tekst njegove pesme Shh je zagonetka koju je napisala bivša teniserka Elke Tiel: Njena „skrivena istina biće otkrivena na sceni Evrovizije”.
Nastup je smješten između dva dijela skele u rekreaciji čuvene skice Leonarda da Vinčija o Vitruvijanskom čovjeku – tako da ipak postoji nešto što možemo da naslutimo.
Među najboljima je Kiss Kiss Goodbye, češkog Adonksa, koji skače iz anđeoskog falseta u uznemirujući bariton dok se suočava sa odsutnim ocem.
Litvanski bend Katarsis je zanimljiv eksperiment, sa namjerno omalovaženom rok pjesmom koja kaže da su „temelji svega počeli da trunu”.
Nazvana Tavo Akys (Tvoje oči), dostiže ubjedljiv vrhunac, ali teško je vidjeti je kao pobjednika, osim ako Evrovizija iznenada ne privuče publiku depresivnih emo tinejdžera.
Ovu grupu zaokružuju jermenski pjevač Parg, sa pjesmom Survivor, inspirisan popularnim bendom Imagine Dragons, kao i srpski Princ od VranjE sa baladom Mila.
Oba izvođača daju sve od sebe, ali cijenim da pjesme nisu dovoljno jake da prežive polufinale.
Vesele sedamdesete ili Rok 1970-ih
Četiri godine posle pobede italijanske grupe Maneskin, evrovizijsko rok oživljavanje se nastavlja.
Italija se ponovo vratila tom zvuku, zahvaljujući Luću Korsiju i njegovoj glem rok baladi Volevo Essere Un Duro (Želio bih da sam čvrst momak).
Delikatna himna za ljude koji osjećaju da se ne uklapaju, podsjeća na to kako je Lusio maltretiran kao dijete i kako je odrastao da prihvati vlastitu krhkost.
U jednom trenutku pjeva: „Umijesto zvijezde, [ja sam] samo slina”.
Portugalski indi bend Napa takođe ima vajb 1970-ih, kanališući Wings (Krila) Pola Makartnija na mekom roku u pjesmi Deslocado.
To je još jedna pjesma o migraciji, napisana nakon što je bend bio primoran da se preseli sa Madeire na portugalsko kopno zbog ekonomske krize.
– Iako smo ovdje nekoliko godina, ostala je želja da se vratimo. I dalje osjećamo mučninu zbog oproštaja od porodice – rekao je pjevač Giljerme Gomeš.
Posljednji, ali ne i najmanje važni, jeste ukrajinska grupa Ziferblat, koja nastavlja zapanjujući niz visokokvalitetnih predstavnika na Evroviziji u jeku rata sa Rusijom.
Njihova pjesma, Bird Of Pray, neočekivana je mješavina zvuka benda Cars iz 1970-ih, i gitarskog rifa iz Sweet Dreams My LA Ex Rejčel Stivens, a stihovi su puni nade za ponovnim susretom sa njihovim najmilijima.
Bolje je nego što zvuči.
Balade
Kakva bi to Evrovizija bila bez žene crne kose koja urla u vjetroelektranu naštelovanu na jačinu uragana?
Izrael ima jaku formu u ovoj kategoriji i ponovo podiže ljestvicu sa New Day Will Rise, melanholičnom klavirskom baladom pjevanom na mješavini engleskog, francuskog i hebrejskog.
Pjesmu izvodi Juval Rafael, 24-godišnjakinja koja je za dlaku izbjegla smrt na muzičkom festivalu Nova, kada su palestinske ekstremističke grupe, predvođene Hamasom, iznenada napale jug Izraela 7. oktobra 2023, ubivši samo na tom mjestu 378 ljudi.
Njene stihove je teško ne protumačiti kao odgovor na te događaje: „Svi plaču, ne plačite sami”.
Njeno učešće nije zapisano kritikama kao nastup Eden Golan, prošlogodišnje predstavnice Izraela.
To se ne može reći za gruzijsku takmičarku Marijam Šengeliju, koja je izviždana tokom nastupa prije Evrovizije zbog njene navodne podrške autoritarnoj, proruskoj, anti-LGBT vladajućoj stranci u zemlji, Gruzijskom snu.
Šengelija je negirala optužbe, ističući da je njena pjesma Freedom (Sloboda) uzbudljiva, kvazimilitaristička balada i da govori o „slobodi izbora, slobodi da voliš, slobodi da živiš kako želiš da živiš”.
Crnogorska predstavnica Nina Žižić bavi se porodičnim zlostavljanjem u pjesmi Dobrodošli, dubokoj i prefinjenoj baladi.
Pjevačica, koja je već učestvovala na Evroviziji 2015. godine, stihove prenosi sa strašću i iskrenošću, ali pjesma nekako ne uspijeva da se primi.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, imamo branioca titule Švajcarsku, koju predstavlja 24-godišnja Zoe Me, koja sebe opisuje kao „malu vilu”.
Prikladno, njena pjesma Voyage (Putovanje), koju je sama napisala, delikatna je kao vilinska krila, koja leprša uz tihu molbu da se ljubazno ophode jedno prema drugom.
Automatski se kvalifikovala u finale kao predstavnica zemlje domaćina, piše Blic.
Dakle, spremite se za saunu, gotiku, seksualne aluzije, balade, rok.
To je Evrovizija!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu