To je prvi utisak u potkozarskom zavičaju Milana Tepića, posljednjeg narodnog heroja bivše Jugoslavije.
Poslije trideset godina od njegove pogibije u Bjelovaru, gdje je dao život da bi ispoštovao vojničku riječ i zakletvu, osjećanja njegove rodbine, komšija, prijatelja, su pomiješana.
Moralna lekcija koju je Milan naslijedio od predaka, hrabrih Kozaračana kojima je sloboda najveća svetinja bez obzira na veličinu žrtve, i sada odzvanja ovim krajem. I sada se u Komlencu i Dubici prepričavaju Milanove riječi, mnogih ih znaju napamet.
Govorio je da „jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Dao sam riječ da ću braniti svoju zemlju, ako joj bude teško, rekao je Tepić opkoljen hrvatskim Zborom narodne garde u Bedeniku pored Bjelovara, gdje je podigao u vazduh skladište municije stradavši zajedno sa sedam vojnika JNA“.
U tjeskobama, ophrvani porodičnom tragedijom, prije nekoliko godina preminula je Milanova supruga Dragica.
Ona se do posljednjeg dana života, zajedno sa sinom Aleksandrom, kćerkom Tanjom, Milanovim sestrama Milkom i Marijom, majkom Milenom, koja je nedavno preminula u staračkom domu u Prijedoru, i bliskim rođakom Pericom Bundalom borila da njen suprug, čije ime nose mnoge ustanove, trgova i ulica u Srbiji i RS, bude isporučen iz Hrvatske i sahranjen u Komlencu.
Na groblju u ovom mjestu pod Kozarom, pored Milanovog oca Steve, sada počivaju njegova majka Milena i supruga Dragica.
Perica Bundalo, inače poslanik u NS RS, kaže da je nakon Milanove pogibije stvoren lažni mit da nema njegovih posmrtnih ostataka.
– To nije tačno. Privatnim vezama saznali smo da postoje posmrtni ostaci. Znamo gdje su pokopani, riječ je o groblju u Zagrebu. Pokušali smo zato u proljeće 2001. godine da nešto konkretno uradimo po tom pitanju, Dragica i ja smo bili u Zagrebu, ali nismo uspjeli – ispričao je Bundalo za Srpskainfo.
Njih dvoje su u to vrijeme bili u Institutu za razmjenu Hrvatske, dobili na uvid fotografije kako bi pomoću njih prepoznali Milanove posmrtne ostatke.
Nažalost, na tome je sve stalo. Od tada je prošlo mnogo godina, kaže Bundalo, izmijenjale se vlasti u Srbiji i Srpskoj ali ništa nije urađeno.
– Ubrzo nakon pogibije, saznali smo da su Milanovi posmrtni ostaci pokopani na Miroševcu u Zagrebu i da se on vodi kao NN lice – pojasnio nam je Perica Bundalo, Milanov brat od tetke.
Od članova prodice Tepić, prvenstveno sestre Milke Nikolić, saznali samo da oni godinama pokušavaju privoljeti hrvatske vlasti na saradnju, ali nailaze na stalne otpore i zid ćutanja.
Tražili su pomoć i posredstvom međunarodnog Crvenog krsta, državnih komisija za razmjenu, vlasti Srbije, Hrvatske i RS, ali bez uspjeha.
– Svjesna sam da za Milana ni jedna druga varijanta osim postupanja po zakletvi datoj vojsci i zemlji koju je volio, kao i svi mi, nije dolazila u obzir. Sada smo, poslije raspada Jugoslavije i krvavih događaja shvatili da je od svega, od moralnih vrijednosti koje je on svojim primjerom promovisao, ostalo sasvim malo, gotovo ništa – rekla je Milka Nikolić koja živi u Banjaluci.
Ona čuva najveći dio Milanovih odlikovanja i drugih vojničkih priznanja. Jedino je Orden narodnog heroja u Beogradu, u posjedu njegovog sina Aleksandra i kćerke Tanje. Aleksandar podsjeća da je u Bedeniku kraj Bjelovara njegov otac izabrao smrt umjesto predaje ali da to herojstvo doživljava kao slijed njegove zakletve i vojničke riječi.
– Otac je vjerovao u državu, vojsku i u porodicu. Država je obećala da će pokrenuti postupak da se konačno pronađu i izbave posmrtni ostaci mog oca. To je ljudska stvar, bez obzira na političku situaciju – riječi su Aleksandra Tepića koji kaže da je Milan, za njega najprije roditelj, a onda i narodni heroj.
Zbog njega i porodične tradicije, upisao je i završio Vojnu akademiju.
General vojske Srbije Mladen Vuruna, inače porijeklom iz Vodičeva kod Novog Grada rekao je za Srpskainfo, da svaka pomisao na Milana Tepića, kod njega pobuđuje snažnu emociju.
– Naša Kozara i Krajina su kroz ratove preživjeli mnogo zla, velike tragedije i stradanja ali su ostali dostojanstveni, čvrsti kao stijena. Više puta potekle su mi suze slušajući sestrinske riječi i očeve suze o Milanu – ispričao je general Vuruna.
Predsjedništvo SFRJ je 19. novembra 1991. godine je majora Milana Tepića „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“ posthumno odlikovalo Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. On je u to vrijeme imao 33 godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu