Filip Mrkić i Anastasija Trajković bili su djeca kada ih je život suočio sa odlučujućom borbom i kada je njihova snažna ljubav prelazila sve prepreke teške bolničke sobe, a pisma koja su jedno drugom pisali bila prozor u život za koji su se tako istrajno i hrabro borili. Anastasija je bitku izgubila sa devet godina, a Filip nepuna tri mjeseca prije punoljetstva, ove godine. Tihi heroji napustili su ovaj svijet ostavljajući jedno drugo, svoje najmilije, ali i teške bolničke postelje koje su ih kao okovima držale za život. Naučili su Filip i Anastasija mnoge šta znači volja, borba i ljubav, a sada je poslije gubitka svog djeteta, Filipova majka uputila teške, ali utješne i važne riječi svim majkama i roditeljima.
Njene riječi prenosimo u cjelosti.
– Mame koje se teturaju bolničkim hodnicima jer nisu spavale, jele, čekaju rezultate, doktore po hodnicima, tračak nade i riječ ohrabrenja. Ne dajte se, budite jake, nasmijte se svaki put kada svoje dijete uhvatite za rukicu, budite mu oslonac, snaga. Oni to u nama traže. Ne dozvolite da vide vaše brige, strahove, sumnje. Ulijte im nadu i ako i sami ne vjerujete u potpunosti. Oni to očekuju od nas. Mi smo mame zar ne? Nema boljeg lijeka od ljubavi. I ako je neizvjesno i vidite da gubite, neka ne primjete, obrišite suze i nasmijte se, neka vide da ste lijepe i u teškim trenucima, neka im se ureže vaš osmijeh, i ako krenu kao što je moj sin, neka posljednje što ponesu bude vaš osmijeh. Možda nećete razumjeti ovo što pišem, ali ako sam nešto naučila za deset godina na hematologiji sa svojim djetetom , a gledajući svu tu djecu, je to, da je šta god da uradimo malo naspram onoga sa čime se oni bore. Da je svaki dan dragocjen, da u svom mraku postoji tračak svjetlosti. Ta svjetlost su naša djeca, naši heroji. Volite ih, grlite najjače, smejte se sa njima. Živite kao da je svaki dan posljednji. Jer kada zaista bude posljednji boljeće svaka neizrečena riječ, svaki propušteni zagrljaj, svaki protraćeni dan u nemoći i beznađu. Ne dozvolite to. Budite jake za svoju djecu. Volim vas sve – napisala je Suza.
Njene reči čitaju se u dahu, ali onom do kog se teško dolazi, od težine i jačine svake od njih.
Filip je bitku sa bolešću izgubio, ali je onu sa životom dobio, jer ga je živio hrabro i snažno, pun optimizma. Lekciju života dao je svima nama, baš kao što je to učinila i njegova majka, ponesena snagom svog sina.
Anastasija iz Vranja umrla je 7. aprila 2014. godine. Imala je samo 9 godina. Filip, njena najveća ljubav, umro je prije šest meseci, u svom rodnom mjestu Svrljigu. Samo tri mjeseca prije punoljetstva. Među pismima koje je sačuvao nalazile su se i osušene ružine latice kojima je mala Anastasija posula njegov krevet kad je zbog bolova bio prebačen u bolničku ambulantu, piše Blic.
Anastasija i Filip bili su zaljubljeni. Jako, jako, jako, najjače na svijetu!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu