Društvo

VRTIĆ ZA VEĆINU DJECE NEDOSTIŽAN SAN Privilegija za mališane iz situiranih gradskih porodica

Mada je Republika Srspka u posljednjih nekoliko godina postigla veliki napredak, pa je predškolskim obrazovanjem obuhvaćeno 18,5 odsto djece, ipak i danas tek svako šesto dijete pohađa vrtić.

VRTIĆ ZA VEĆINU DJECE NEDOSTIŽAN SAN Privilegija za mališane iz situiranih gradskih porodica
FOTO: SRPSKAINFO

Za većinu mališana vrtić je nedostižni san, bilo zato što u mjestu u kojem žive nema vrtića, ili zbog toga što roditelji ne mogu obezbijediti takav “luksuz”.

Da su djeca od najranijeg djetinjstva suočena sa scijalnim razikama, svjedoči i podatak o cijeni boravka u vrtićima, u rasponu od 50 KM,  u javnim predškolskim ustanovama u nekim malim opštinama RS, do vrtoglavih 580 KM, koliko košta cjelodnevni boravak djece u Montesori vrtiću u Banjaluci, gdje se nastava izvodi uporedo na srpskom i engleskom jeziku.

Prema specijalnom izvještaju institucije Ombudsmana za djecu RS iz 2018. godine, čak 75 odsto djece koja pohađaju vrtić, su djeca iz gradova, čija su oba roditelja zaposlena. Nije u pitanju samo uvriježeni stav, po kojem vrtiću služe za čuvanje djece, dok su roditelji na psolu, nego i činjenica da su tek sa dvije plate u kući porodice  dovoljno situirane da djeci mogu platiti vrtić.

S druge strane, stručnjaci upozoravaju da je kvalitetno predškolsko obrazovanje ključno za razvoj djeteta.

Izvještaj Ombudsmana za djecu upozorava na još neke zabrinjavajuće podatke. Naime, od oko 100 predškolskih ustanova u RS, skoro polovina su privatne, ali u većini slučajeva to nisu vrtići, iako ih tako zovu, nego klubovi za djecu ustanove koje osnivači mogu otvoriti u stanu ili nekom drugom prilagođenom prostoru.

S druge strane, u mnogim javnim vrtićima još uvijek postoje liste čekanja, jer je djece više nego mjesta u vrtićkim grupama. U Rudom, Han Pijesku i Kalinoviku nema lista čekanja, ali nema ni vrtića. U malim “patuljastim” opštinama, nastalim nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, poput Istočnog Drvara ili Drinića, takođe nema vrtića, ali ni potrebe za njima jer – nema djece vrtićkog uzrasta.

Čak pet predškoskih ustanova u RS nema nijednog stručnog saradnik: pedagoga, psihologa, ljekara, ili defektologa.

Na kraju, sve se svodi na novac. Tokom kampanje “Vrtić za svako dijete”, koju je prije dvije godine inicirao UNICEF u BiH, istaknuto je da  predškolsko obrazovanje mora biti snažnije podržano iz javnih budžeta i da je ulaganje u djecu najbolja investicija u budućnost, ali i da nabavka kompleta guma za samo jeno službeno vozilo, košta koliko i godinu dana boravka jednog djeteta u vrtiću.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu