Knjiga pod naslovom “Traganje za neprijateljem” objavljena je prošlog mjeseca na holandskom jeziku, a pojedine dijelove na engleskom jeziku objavila je nevladina organizacija “Zomia”, koja je članak proslijedila i “Gardijanu” i “Volstrit džurnalu”.
Knjiga razotkriva nesposobnost američkih obavještajnih službi, koje su, poslije terorističkih napada u Njujorku i Vašingtonu 11. septembra 2001. godine, ucijenile Omarovu glavu na 10 miliona dolara, piše “Gardijan”. Knjiga takođe prikazuje talibansku verziju priče, prema kojoj je Omar predao vlast zamjenicima još 2001, iako su ga oni priznavali do kraja njegovog života, pa i dvije godine nakon njegove smrti 2013. godine.
Dam je posjetila dijelove Avganistana pod kontrolom pobunjenika i, između ostalog, razgovarala s čovjekom koji je skrivao, štitio i hranio Omara sve do njegove smrti. Džabar Omari je u vrijeme vladavine talibana bio guverner provincije Zabul, ali je napustio aktivnu ulogu u pokretu poslije 2001. kako bi služio Omaru.
Omari je poticao iz provincije Zabul i pripadao je plemenu Hotak, baš kao i talibanski vođa. Njegove veze u toj oblasti bile su presudne za skrivanje Omara, koji se vratio u provinciju svojih predaka nakon što je predao vlast zamjeniku Muli Obajduli.
Prve četiri godine nakon izbijanja pobune Omar je živio u Kalatu, glavnom gradu Zabula, nedaleko od guvernervog sjedišta i područja u kome je kasnije smještena glavna američka baza za to područje “Lagman”.
Omar se skrivao u kući abdula Samada Ustaza, bivšeg Omarijevog vozača, koji je u to vrijeme imao taksi firmu. U uglu stambene zgrade u obliku slova L, napravio je tajnu prostoriju, u koju su vodila vrata sakrivena iza plakara.
Američka vojska je dva puta zamalo otkrila Omara. Prvi put, patrola je naišla dok su Omar i Omari bili u dvorištu. Kada su čuli korake, sakrili su se iza hrpe drva za ogrev, a vojnici su samo prošli.
Drugi put, američki vojnici pretražili su kuću, ali nisu našli skriveni prolaz u tajnu prostoriju.
Iako je kuća uvijek bila blizu centara avganistanske vlasti, kada su američki vojnici počeli da grade “Lagman” 2004. samo nekoliko stotina metara od njegovog skrovišta, Omar je odlučio da pređe na drugo mjesto.
Tridesetak kilometara od Kalata, u okrugu Šinkaj, Ustaz je napravio Omaru kolibicu pored rijeke koja je podzemnim irigacionim kanalima bila povezana s brdima i nudila izlaz Omaru u slučaju da Amerikanci dođu da ga traže.
Ubrzo nakon toga, Amerikanci su započeli izgradnju nove baze, samo pet kilometara dalje. Na vrhuncu rata, u bazi “Vulverin” bilo je više od 1.000 američkih i NATO vojnika. Omar se uplašio, ali više nije bežao.
Razbolio se 2013, ali je odbijao lečenje. Omari mu je predlagao da ga odveze u Pakistan, ali se Omar već bio oprostio sa životom i preminuo je 23. aprila.
Te noći Omari ga je sahranio i snimio vidio da bi ga pokazao Omarovom sinu Jakubu i polubratu Abdulu Mananu, koji ga nisu vidjeli od 2001. Nekoliko dana kasnije su došli i tražili da se grob otvori kako bi potvrdili da je to zaista on. Ipak, prošle su još dvije godine prije nego što su svojim borcima i ostatku svijeta priznali da je u zabačenom kutku Zabula, u jednostavnom grobu sahranjeno tijelo Mule Omara, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu