Dvorištem ispred Slobodanove kuće sada se šire graja i pjesma.
Svi veselog duha i svi sa jakim osloncem u Nikšićaninu.
Iz duše šestogodišnje Leonarde izvire beskrajna sreća, dok grli tatu Slobodana Stanojevića.
Ovaj 55-godišnji Nikšićanin, Leonardu, njenu stariju sestru Arbu i braću Daima i Raima upoznao je radeći u skloništu za žrtve trgovine ljudima u Danilovgradu.
Tu se sprijateljio sa njima, zavolio ih, a onda je odlučio da im postane i hranitelj, prenosi RTCG.
-Ne znam šta su oni vidjeli u meni, posebno što su se vezali za mene. I tako smo ih dovodili u Nikšić, ponekad vikendom, kao na izlet, roštiljali. Njima se tu svidjelo i tako ja odlučim da ih uzmem – priča Slobodan.
Samački život ispunila je dječja radost
Do juče samački život, jer Slobodan nije zasnivao porodicu, sada je ispunila dječija radost. Svako ima svoju sobu, svoj krevet i svoje mjesto u Slobodanovom velikom srcu.
-Kad ujutru ustanem i vidim njih, probudim ih, ja sam stvarno srećan što sam ih uzeo i što su oni tu – kaže Slobodan.
Najstariji je Raim, sedamnaestogodišnjak. Kaže da je u Slobodanu prepoznao dobrog čovjeka koji ih je spasao neizvesne budućnosti.
– Za nas je najbolji. Pomogne deci oko domaćeg, skuva hrane, a i ja radim isto sa njim – kaže Raim.
Slobodanovu iskrenu želju da pomogne ovoj djeci bez normalnog djetinjstva i sa teškom porodičnom pričom, prepoznale su državne institucije. Tim prije što je u Nikšiću tek petoro djece smešteno kod nesrodničkih hranitelja.
“Prosto vezao se za decu, dovodio ih je za letnje i zimske raspuste, praznike, znači deca su se već adaptirala na porodicu, što je i njegova šira porodica prihvatila”, kaže Marija Nikčević iz Centra za socijalni rad Nikšić, Šavnik i Plužine.
“Mašina pere robu, suđe, eto jedino taj ručak što se skuva, ali ni to nije težina nikakva”
Za brigu o svakom djetetu država hraniteljima obezbjeđuje po 250 eura. Slobodan priznaje da sa tim novcem može djeci priuštiti pristojno odrastanje.
– Evo ovo četvoro djece može samo tako da živi sa tim primanjima. Sad što se tiče težine ja bih još mogao četvoro držati uz njih. Mašina pere robu, suđe, eto jedino taj ručak što se skuva, ali ni to nije težina nikakva – priča Slobodan.
Dvorištem ispred Slobodanove kuće sada se šire graja i pesma. Svi veselog duha i svi sa jakim osloncem u Nikšićaninu koji je spreman da ih u toplini svog doma, kaže, čuva i vaspitava, dok god može.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu