Vlasnici oba automobila su živjeli na američkom kontinentu i vratili se u rodnu Hercegovinu.
„Jugo specijal“, kome je volan s desne strane, krenuo je iz Srbije, od kragujevačke „Zastave“ stigao do Londona, zatim Ontarija u Kanadi i na kraju stigao u Trebinje.
Originalni dijelovi
Vlasnik Dejan Jokanović, rođeni Sarajlija s hercegovačkim korijenima, našao ga je prije 16 godina na aplikaciji za internet prodaju. Jugoslovensko vozilo u Velikoj Britaniji prodavao je sin prve vlasnice. Proizveden je 1989. godine u Kragujevcu, a Dejan je postao njegov vlasnik prije 15-ak godina u Londonu, odakle ga je odvezao u Ontario.
Prošle jeseni se s porodicom doselio u Trebinje, a s njima je stigao i „jugo special“, koji je do sada prešao 47.000 kilometra.
– Čovjek, kad je nervozan ili pod stresom, pusti “Zabranjeno pušenje” i njihov stari hit „Jugo 45“, provoza se i sve tegobe toga dana prođu – započinje Dejan razgovor o svom miljeniku.
S ponosom kaže da su svi dijelovi u automobilu originalni, osim akumulatora, da se čisti i glanca svaki dan, ne vozi po kiši, a nikada nije iskusio ni vožnju po snijegu.
Samo pet primjeraka
Koliko je originalan „jugo special“ govori i podatak da u cijelom svijetu postoji svega pet takvih primjeraka. Volan s desne strane zbunjuje prolaznike, ali i policajce.
– Dešavalo se i u Kanadi da policajci gledaju gdje sam. Jednom prilikom kolega koji je bio s druge strane ulice policajcu je rekao da mora preći preko puta. Policajac mu je odgovorio da je to „jugo“, da nije „englez“, a u stvari moj automobil je „jugo-englez“- kaže kroz osmijeh Dejan.
Posebno mu je drago što se ljubav prema oldtajmerima javila i kod njegovog sina, a traga i za djedovim bijelim „stojadinom“, koji je prodat 1994. godine.
Auto iz komšiluka
Emir Lelo Arslanagić u Trebinje se iz SAD vratio poslije skoro tri decenije. U rodnom gradu prvi je počeo da pravi američke burgere, a u bar u centru grada dolazi crvenim „fićom“.
– To je automobil koga se sjećam iz ranog detinjstva, „fićo“ jedne moje komšinice. Bio je parkiran u naselju i kada bih dolazio u Trebinje na odmor uvijek bih ga primjetio. Kupio sam ga 2018. godine i potpuno sredio – počinje Lelo priču o svom četvorotočkašu.
Zadržao je njegovu autentičnu crvenu boju, a na „fići“ je promijenio sve što se moglo m9ienjati. Kaže da je dijelove, uglavnom, nabavljao iz Srbije, ali i od sugrađana koji su imali neke rijetke dijelove koji su mu bili potrebni.
Od jednog Trebinjca kupio je ratkapne, koje su se stavljale na prvog proizvedenog „fiću“.
– Dijelovi su veoma skupi, ali sam uspio da kupim sve koje sam želio. Dosta vremena sam ga radio. Skupljao sam novac u SAD da bih kupovao dijelove, a sve sam završio ove godine.- navodi Lelo.
Dva u jedan
Ispred njegove kuće još su dvije „fiće“. Lelo planira da jednog iskoristi za dijelove, a drugog da u potpunosti sredi i izvede na put.
– Drago mi je kad mi kažu da je taj automobil vozio neki moj sugrađanin. Vraća me u vrijeme kada sam se kao dijete igrao po trebinjskim ulicama i gledao takve automobile, a po vozilima prepoznavao njihove vlasnike – priznaje Lelo.
Pored „fića“ i burgera, Lelo je ljubitelj životinja i starina.
Gaji golubove, papagaje, kokoške, a u kući restaurira stare predmete.
Kanada i „Volim Srbiju“
Dejanov „jugo specijal“ ima neobične registarske oznake, na kojima je natpis grada u kome je živeo u Kanadi, a ispod poruka „Volim Srbiju“.
Automobil “jugo 45” prvi put je zvanično predstavljen osamdesetih godina prošlog vijeka, kao model koji bi trebao da zamijeni “zastavu 750”.
Ovaj automobil se izvozio i na evropska tržišta, a u Velikoj Britaniji je postojala radionica koja je obavljala prepravke i ugrađivala dijelove za to tržište. Najvažnije izvozno tržište bile su SAD, a “juga” je bilo i na kanadskom tržištu.
Kragujevačka “Zastava” je s proizvodnjom “zastave 750”, ili popularnog jugoslovenskog “fiće”, počela polovinom pedesetih godina prošlog vijeka po “Fijatovoj” licenci, a proizvodnja je trajala do 1985.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu