Jasno je to mnogim njegovim, čitaocima, gledaocima, kolegama koji su od Žunića tri puta mlađi. Malo je događaja, na koje nije stigao i važnih ličnosti političkog, društvenog, sportskog života sa kojima nije razgovarao.
– Osjećam se dobro, volim ovaj posao, jednako kao i prije pet decenija, kada sam iz rodnog Srpca pisao i objavljivao prve tekstove, izvještaje i reportaže za TV Sarajevo, Oslobođenje, Glas…Ko novinarstvo zavoli u mladosti, on se od ovog zanata ne može odvojiti – smatra Žunić.
Njegove novinarske priče, reportaže izvještaje, objavile su mnoge TV kuće, novine i agencije u regionu, Evropi i svijetu. O svojim novinarskim počecima, Žunić priča sa mnogo emocija.
– Radio sam u školi 17 godina i izveo isto toliko generacija. Istovremeno sam fotoaparatom “smena 8” fotografisao učenike, svoje mjesto, ljepote prirode i sela. Volio sam takođe da pratim informacije na televiziji, radiju i maštao, da jednog dana postanem novinar televizije, koja je tada emitovala program u crno-bijeloj tehnici – opisuje Nikola Žunić, prve novinarske izazove kojim nije odolio.
– U mome rodnom gradu, u to vrijeme formiran je Radio Srbac gdje sam objavio prve vijesti a potom počeo pisati članke za novine. Sve ovo uticalo je, da u Beogradu počnem učiti novinarstvo a usporedo s tim, postao sam dopisnik tadašnje Televizije Sarajevo, iz moga rodnog grada Srpca. I ako mlad novinar, mojim TV prilozima bili su zadovoljini u ovoj redakciji a pozitivne ocjene dobijao sam na terenu, među sugrađanima – kaže ovaj iskusni novinar sa dugogodišnjim stažom u mnogim redakcijama.
– Radeći posao novinara upoznao mnoge važne osobe iz politike, sporta, muzike, sa njima se družio, uspostavio prijateljstva. Ushićen sam i zbog nedavnog poznanstva sa Novakom Đokovićem, u Banjaluci, na turniru kojeg sam pratio i izvještavao za svoj tv kanal i TV MIS iz Sidneja. Upoznao sam takođe mnogo kolega i sa njima imam dobru saradnju, obostrano poštovanje, što je veoma važno u ovom poslu. To smatram velikom vrijednošću i novinarskom tekovinom – smatra Žunić.
Svojim primjerom pokazuje davnašnju izreku, ko jednom postane novinar, on je cijelog života novinara. Tu ljubav Nikola prenosi in a sina Sašu, koji radi zajedno s njim ali u snimaterljskoj ulozi.
Novinarski počeci
U Beogradu sam kupio kameru marke “Krasnogorsk”, podsjeća Žunić na svoje novinarske početke.
– Dužinu kadra određivala je snaga opruge koju sam ručno natezao. Tom kamerom skromnih mogućnosti, koju čuvam kao novinarski trofej, snimao sam reportaže i druge priloge. Imao sam sreću, da novinarski zanat učim od poznatih novinara, Milana Zorića, Vladimira Kolara, Aleksandra Vujisića, Dubravke Kenić …
Bio sam angažovan i na RT RS od njenog početka. U toku rata, bio sam na prvim linijama sa srpskim borcima i slao izvještaje za uticajne medije u Srpskoj i Srbiji – rekao nam je Nikola Žunić, čiji novinarski staž i isksutvo su dosegli velike razmjere.
Žal za Bardačom
Žunić emotivno doživljava Bardaču i svoj kraj. Više puta je ukazivao na zapuštenost ovog područja, pozantog po izuzetnoj prirodi i bogatstvu ptica.
Prema njegovim riječima, Bardaču je “otkrio” Austrijanac Viktor Burda 1902. godine, kada je na tom prostoru formirao ribnjak u kome se i danas uzgajaju šaran, som, amur i tolstolobik.
Žunić, koji kao novinar više od 30 godina istražuje Bardaču, a njegove reportaže, fotografije i tekstovi, o ovom rezervatu, dospjeli su svijet 1974. godine.
On ističe da je sve pohvale za Bardaču izrekla i delegacija od 20 ekologa Svjetskog ramsardskog komiteta, koja je u maju 2007. godine posjetila rezervat– Apelujem da se ovaj prirodni fenomen, eko sistem i unikat prirode sačuva, da se zaustavi devastacija jer je to na štetu opštine Srbac i Republike Srpskae- poručio je Žunić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu