Sudbine

Za novinara nema penzionisanja, ima samo penzija: Poslije pola vijeka rada, Nikola Žunić se nije umorio (FOTO)

Osjećam se kao u mladosti, na početku, kada sam sa velikom željom, u rano jutro, sačekivao novine na kiosku ili početak tv Dnevnika, da bih pročitao svoj tekst ili odgledao svoj prilog, povjerio nam se Nikola Žunić koji se, ni poslije pedeset godina novinarskog rada, nije umorio.

Za novinara nema penzionisanja, ima samo penzija: Poslije pola vijeka rada, Nikola Žunić se nije umorio (FOTO)
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Jasno je to mnogim njegovim, čitaocima, gledaocima, kolegama koji su od Žunića tri puta mlađi. Malo je događaja, na koje nije stigao i važnih ličnosti političkog, društvenog, sportskog života sa kojima nije razgovarao.

– Osjećam se dobro, volim ovaj posao, jednako kao i prije pet decenija, kada sam iz rodnog Srpca pisao i objavljivao prve tekstove, izvještaje i reportaže za TV Sarajevo, Oslobođenje, Glas…Ko novinarstvo zavoli u mladosti, on se od ovog zanata ne može odvojiti – smatra Žunić.   

FOTO: FOTO:USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: FOTO:USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Njegove novinarske priče, reportaže izvještaje, objavile su mnoge TV kuće, novine i agencije u regionu, Evropi i  svijetu. O svojim novinarskim počecima, Žunić priča sa mnogo emocija.

– Radio sam u školi 17 godina i izveo isto toliko generacija. Istovremeno sam fotoaparatom “smena 8” fotografisao učenike, svoje mjesto, ljepote prirode i sela. Volio sam takođe da pratim informacije na televiziji, radiju i maštao, da jednog dana postanem novinar televizije, koja je tada emitovala program u crno-bijeloj tehnici – opisuje Nikola Žunić, prve novinarske izazove kojim nije odolio.

– U mome rodnom gradu, u to vrijeme formiran je Radio Srbac gdje sam objavio prve vijesti a potom počeo pisati članke za novine. Sve ovo uticalo je, da u Beogradu počnem učiti novinarstvo a usporedo s tim, postao sam dopisnik tadašnje Televizije Sarajevo, iz moga rodnog grada Srpca. I ako mlad novinar, mojim TV prilozima bili su zadovoljini u ovoj redakciji a pozitivne ocjene dobijao sam na terenu, među sugrađanima – kaže ovaj iskusni novinar sa dugogodišnjim stažom u mnogim redakcijama.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

– Radeći posao novinara upoznao mnoge važne osobe iz politike, sporta, muzike, sa njima se družio, uspostavio prijateljstva. Ushićen sam i zbog nedavnog poznanstva sa Novakom Đokovićem, u Banjaluci, na turniru kojeg sam pratio i izvještavao za svoj tv kanal i TV MIS iz Sidneja. Upoznao sam takođe mnogo kolega i sa njima imam dobru saradnju, obostrano poštovanje, što je veoma važno u ovom poslu. To smatram velikom vrijednošću i novinarskom tekovinom – smatra Žunić.

Svojim primjerom pokazuje davnašnju izreku, ko jednom postane novinar, on je cijelog života novinara. Tu ljubav Nikola prenosi in a sina Sašu, koji radi zajedno s njim ali u snimaterljskoj ulozi.

Novinarski počeci

U Beogradu sam kupio kameru marke “Krasnogorsk”, podsjeća Žunić na svoje novinarske početke.

– Dužinu kadra određivala je snaga opruge koju sam ručno natezao. Tom kamerom skromnih mogućnosti, koju čuvam kao novinarski trofej, snimao sam reportaže i druge priloge. Imao sam sreću, da novinarski zanat učim od poznatih novinara, Milana Zorića, Vladimira Kolara, Aleksandra Vujisića, Dubravke Kenić …

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Bio sam angažovan i na RT RS od njenog početka. U toku rata, bio sam na prvim linijama sa srpskim borcima i slao izvještaje za uticajne medije u Srpskoj i Srbiji – rekao nam je Nikola Žunić, čiji novinarski staž i isksutvo su dosegli velike razmjere.

Žal za Bardačom

Žunić emotivno doživljava Bardaču i svoj kraj. Više puta je ukazivao na zapuštenost ovog područja, pozantog po izuzetnoj prirodi i bogatstvu ptica.

Prema njegovim riječima, Bardaču je “otkrio” Austrijanac Viktor Burda 1902. godine, kada je na tom prostoru formirao ribnjak u kome se i danas uzgajaju šaran, som, amur i tolstolobik.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Žunić, koji kao novinar više od 30 godina istražuje Bardaču, a njegove reportaže, fotografije i tekstovi, o ovom rezervatu, dospjeli su  svijet 1974. godine.

On ističe da je sve pohvale za Bardaču izrekla i delegacija od 20 ekologa Svjetskog ramsardskog komiteta, koja je u maju 2007. godine posjetila rezervat– Apelujem da se ovaj prirodni fenomen, eko sistem i unikat prirode sačuva, da se zaustavi devastacija jer je to na štetu opštine Srbac i Republike Srpskae-  poručio je Žunić.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu