Ona je rodom iz Užica, a mještani su sada otkrili detalje njenog života i odrastanja.
Ane Sević se trudi da posjeti rodno mjesto kada god joj obaveze to dozvoljavaju, a prva komšinica je pamti kao živahnu i veselu djevojčicu.
– To je istina. Bila je najniža među nama, ali nikada nije dala na sebe. Kad bismo igrali fudbal, a dečaci je dirali, bez pardona ih je častila nogom u cjevanice i završi posao. Imali smo prelijepo djetinjstvo. Puno anegdota i doživljaja, dječijih gluposti – rekla je komšinica, pa pojasnila:
– Odrasle smo ovdje na travnjaku i gore kod nje na ploči. Gore na ploči smo kampovale, ponesemo šator i pečemo krompire. To su bivali živi krompiri, pa se završilo kako nije trebalo, ali bez obzira na to, mi smo uživale – kaže ona, a potom je otkrila da li se Ana promijenila nakon što se probila na estradi.
– Ništa se nije promijenilo. Kako je bilo prije 30 i kusur godina, sada je još čvršće i ljepše. Dok se takmičila, komšiluk je bio uz nju. Bila sam jedna od organizatora kada smo spremali autobus podrške za Beograd. Sve je bilo spremno, išli smo da je bodrimo. Imala je maksimalnu podršku od svih nas – rekla je Užičanka koja ističe da je Ana ostala ista nakon popularnosti:
– Ne znam kako ljudi to gledaju sada i sa društvenim mrežama, ali otkako se rodila, tog 20. oktobra 1985, meni je Ana ostala ista.
“Ostali smo u kontaktu”
Iako imaju dosta obaveza oko porodice poslova, komšinica ističe da su ostale u kontaktu.
– Što se tiče Ane i našeg odrastanja, vežu me prelijepe uspomene. Imale smo savršeno djetinjstvo i sva djeca iz kraja su se družila. Jako je interesantno da smo nakon toliko godina svi ostali u kontaktu, ukljulujući i nju. Kad god smo u Beogradu, viđamo se i odlazim kod nje. Kad god je u prolazu, ona nas obilazi – otkrila je ona za Blic.
“Rijetko sam ovdje”
Pevačica je rekla da joj je žao što ne stiže da češće obilazi rodni kraj.
– Ja sam ovdje jako rijetko, na moju veliku žalost, moram da priznam. U Užicu sam rođena i živjela sam 14 godina i mnogo volim da dođem. Tu sam svoj na svome. Kad proživiš najljepši dio svog života i djetinjsvto za divnim ljudima i komšilukom koji su ispunili sve te divne uspomene. Ne mogu da se ne sjetim toga svaki put kada dođem. Uglavnom dolazim nekim povodom, nažalost, jer ne mogu češće. Uglavnom to bude usput na putu do Crne Gore i nazad. Tad stanem ovdje da obiđem ljude koje volim. Nadam se da će se to promijeniti. Sad kada sam prošla pored Užica, rekla sam Danijelu: “Joj, jedva čekam da dođem na par dana ovdje da dovedem djecu na sva mjesta koje volim i koja meni znače” – iskreno je priznala pjevačica, pa dodala da iako 26 godina živi u Beogradu, svoje komšije smatra porodicom:
– Djetinjstvo pamtim po divnim ljudima. Moje društvo i dalje čine ljudi iz Užica. To su ljudi sa kojima sam odrasla i moj komšiluk je sastavni dio mog života, iako više ne živim tamo. To ne mijenja ništa, to su ljudi na koje uvijek mogu da se oslonim. Oni su dio moje porodice zauvijek, bez obzira na to što živim 26 godina u Beogradu. Iz Užica imam najljepše uspomene. Blagoslovena sam što imam prijateljstva koja traju čitav život – zaključila je Ana Sević.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.