Zabava

ANICA MILENKOVIĆ OTKRILA POTRESNU PORODIČNU TAJNU „Voljela bih da znam gdje mi je rođeni brat“

Pjevačica Anica Milenković otkrila je jezive detalje iz svog djetinjstva i odnosa sa ocem.

Anica Milenković
FOTO: ZORAN ILIĆ/RINGIER

Kako je navela, otac je u bijesu nju, njene sestre, majku i komšinice nazivao najpogrdnijim imenima.

Međutim, najpotresniji detalj dogodio se kada je imala samo 14 godina i kada je zbog školovanja boravila u Prištini kod prijatelja koji su je poštovali.

O ocu, boravku u Prištini i ponudi o podvođenju

-Otac je svašta govorio u bijesu, ljudi svašta kažu u bijesu. Ali to nije bilo jednom, to je bilo više puta. Ne znam da li bi bilo dobro da sad pričam o tome, ali je moj otac rekao jednom prijatelju, a ja sam bila u Prištini u školi, imala sam 14 godina. Taj čovjek i žena su i dan-danas zajedno i znamo se… Rekao im je da se džabe ne bakću sa mnom, da me on ne uči kako da pjevam i da ne ulaže u moju muzičku školu. Ja sam bila kod tih ljudi, oni su mene poštovali kao dijete, i dan-danas imam njihovo poštovanje. On je njima rekao: ‘Ima tamo kod tih … za 50 maraka…’ Da. On je u meni video materijal. Mi smo najviše svađa imali zbog para”, ispričala je Anica za Hype TV. Otkrila je da ju je otac nazivao ku**** – rekla je Anica.

O porodičnom nasilju i odnosu oca prema ženama

-Ne postoji žena za koju to nije rekao, osim za svoju majku, a vjerovatno je i za nju mislio jer on u bijesu svašta kaže. Govorio je da sam kao moja majka, pošto je moja majka poslije njega imala jedan brak, koji je kratko trajao, pa poslije još jedan i pored tog čovjeka je umrla. Dok je moj otac promenio žena i žena. Ali to nije ništa novo za njega, on tako naziva žene. Ima puno muškaraca koji te nazivaju lošim imenima samo zato što si žensko – dodala je.

Anica Milenković traži rođenog brata

Anica Milenković je otkrila da je njena majka rodila dječaka, ali da su joj ljekari odmah saopštili tragične vijesti, u koje porodica nikada nije u potpunosti povjerovala, prenosi Blic.

-Ne bih rekla da je izgubila. Ona se porodila, čula je da dijete plače. Bilo je muško i onda su joj doktori rekli da je, nažalost, umrlo. Nigdje to nije zapisano, nisu dobili pravo da ga sahrane. Ona je do kraja svog života razmišljala o tome i imala osjećaj da je on živ. Sanjala ga je u kući u koju je išla i vidjela je tu istu kuću, međutim, njega nije našla. Imala je otprilike predstavu kako izgleda. I ja sam se tad bila uključila da probam da ga nađem, ali, nažalost, možda bi i došli do njega, ali ja sam jednostavno u jednom trenutku sve obustavila. Žao mi je što ga majka nije našla na vrijeme, da se upoznaju. Ako se ikad sazna istina, voljela bih da se vidimo. Šta bih volela da mu kažem, ne znam sad. Kod mene je sve u trenutku. Ja sam sve obustavila jer sam jednom prilikom pitala: ‘Šta će da uradi kad ga bude našla?’ U njoj su bili ljutnja i bijes – rekla je.

-Možda sam i srela negdje rođenog brata a da sama toga nisam svjesna. Ja bih voljela da znam gdje mi je brat. I sad da se pojavi i da mi neko kaže: ‘To je on’, nikad mu ne bih prišla na taj način kao što je moja majka htjela da mu kaže, ja bih ga gledala iz daljine –

Bonus video: