Boban Marjanović nikada nije zaboravio svoje korijene: Mještani otkrili kakav je košarkaš van terena

Na pitanje da li ga znaju i da li su ponosni, jedan sugrađanin je rekao:

Pa ne znam njega, ali znam ko je. Ponosan sam što je odavde.

Stariji sugrađanin istakao je da često viđa Bobana.

Pa kako… Dolazi on tu često.

Na pitanje koliko za Boljevac znači to što imaju tako veliku zvijezdu, odgovorio je-

Imati nekog velikog uvijek je značajno. Viđam ga. Obično se ponaša. On je seljačko dijete, prema tome prošao je on kroz sve faze-

Jedan od mještana koji Bobana poznaje lično kaže da zna i njegovog oca, a za porodicu Marjanović ima samo riječi hvale.

-Znam ga lično, znam kakav je Boban, više znam njegovog oca. Porodica mu je okej, sad Boban je vjerovatno povukao na roditelje tako da sigurno nije loš. On se uopšte nije promijenio – ističe sugrađanin.

U razgovor se uključila i njegova nekadašnja profesorka francuskog jezika, koja je radni vijek provela u školi koju je Boban pohađao

-Radila sam 42 godine u Osnovnoj školi „9. srpska brigada“. Ja sam profesor francuskog jezika. Mnogo je bio dobar dečko, roditelji su mu dobri tako da sve najljepše mogu reći o njemu –

Na pitanje da li ga se sjeća iz tog perioda i kakav je bio, profesorka kaže

–Sjećamo se. Slikao se sa mnom ispred „9. brigade“, ja sam bila mala, a on je bio, baš je uvijek bio veliki. Mi smo ga vodili u Buljarice na more tako da je prvi put pio pivo i spavao u dvije one prikolice i veselio se. To je bio najinteresantniji momenat u našem druženju. I njegova sestra je uspješna, ona je direktor obdaništa. Mnogo toga mogu reći o njemu, on je krasan, porodičan čovjek i sve najljepše –

Jedan sugrađanin prisjetio se i kako je Boban izgledao u djetinjstvu – Boban je tu bio samo jedno dijete koje je odskakalo od sve djece. Prepoznatljiv znak mu je bio, moram da kažem, Boban neće da se naljuti na mene, bile su mu velike uši, tako da je on bio za naše pojmove, obične male ljude, nezgrapan čovjek –

Isti sagovornik povukao je paralelu sa još jednim proslavljenim srpskim asom i naglasio koliko je Boban običan u svakodnevnom životu – Znate kako, najteže je biti pop u svome selu, tako je i Boban Marjanović najteže biti Boban Marjanović u Boljevcu –

Boban Marjanović alias Jokić. Kao što je Jokić u Somboru tako je Boban u Boljevcu. Čovjek koji normalno ulazi u samoposlugu, normalno kupuje stvari, normalno u svom Mirovu vozi traktor sa prikolicom ili kombajn, tako da nekad se bavi i žetvom i sjetvom i svim i svačim i sasvim, ne normalno, nego ispod normale. Nikad nije isticao sebe, uvijek kad prođe sačeka red, javi se svima… –

O tome da li je porodica usadila takve vrijednosti u njega ili je jednostavno takav, ovaj sugrađanin kaže -Takav se rodio. Znate kako mi se svi rađamo bezgrešni, tako se i on rodio bezgrešan. On je jedno veliko dijete. I danas je veliko dijete, vjerujte mi. I sa svojim klincima kad dođu ovdje oni prave da ne kažem gluposti, ono normalno, ne luduju, ne šenluče, nego se zezaju tu na terenu, tako da je baš jedno veliko dijete. On je mnogo rano otišao iz Boljevca, mlad, tako da roditelji teško da mogu da prenesu, ali su geni čudo. Najvjerovatnije da su njihovi geni uticali da on bude dobar čovjek –

Jedan od rođaka Marjanovića otkrio je i više detalja o porijeklu porodice – Mi Marjanovići potičemo od Čarnovića kad su se selili iz Kosova. Boban i njegovi roditelji su tu iz jednog sela Mirovo ispod planine. On je tu rastao. Ima i porodičnu kuću u Boljevcu, prenosi Blic.

Dodaje da je Boban u Boljevcu završio srednju školu, a da se kasnije afirmisao kao sportista – On je tu završio srednju školu, poslije se afirmisao kao mladi sportista i dio tog školovanja je proveo, ja sad ne znam u kom mjestu, tamo je stekao tu pravu sportsku afirmaciju. Najbitnije da on nije zaboravio svoje mjesto. Porodično dolazi mjesečno, tromjesečno, u zavisnosti od njegove obaveze prema klubu gdje igra, tako da ga sredina poštuje i uvažava –

Još jedan mještanin govorio je o Bobanovoj porodici i njegovom odrastanju

-Roditelji su mu obični radnici. Otac je bio radnik u nekom preduzeću, inače majka je domaćica i radila je kao ekonomski neki stručnjak u sferi tog svog posla i mislim da ima sestru… –

O Bobanovom radu na poljoprivredi sagovornik s ponosom ističe – Boban je veliki Srbin, veliki Jugosloven. Patriota je veliki, veliki domaćin. Boban ljeti ide na traktor sa roditeljima, ako je skupljanje, i sad ti vidiš košarkaša koji sjedi, on kad sjedi on je veliki, visok, sjedi na snopovima ili na sijenu i ne libi se ničega, ide i radi te poslove –

Mlađa mještanka nadovezala se na ove riječi, potvrđujući da slava nije promijenila Bobana – On je svakako i primjer i malima i nama većima i pogotovo što smo tu odrasli svi. Bobi je naš ortak. Sa svima stane, popriča, slika se, izađe ovako, skroz je onako kul lik. Nije ga ništa promijenilo, baš je ostao prirodan ovako i baš je dobar. Pamtim ga dok je još bio u srpskom klubu nekom, kao mala slikala sam se sa njim, dobar je cijelog života bukvalno i primjer je tako svima stvarno i pomaže i svojima. Voli da radi, da pomaže, igrom slučaja meni je njegova sestra predavala i građansko, tu smo svi povezani. Tako da sve najbolje mislim stvarno o njima –

Mještanin dodaje da je Bobanova pojava uvijek događaj, ali bez ikakvog nadmenog stave – Takav je i u prirodi. Znači takav je kad dođu u Boljevac. Sama njegova pojava je šou, znači svaki njegov pokret je šou i razumijete, čovjek od 2,24, opet kažem, među nas obične smrtnike tako se ponaša, one ruke, ono kao roboti, šta ja znam. Tako da je on baš, pričam za nas koji smo pratili, koji znamo Bobana. Boban je tu počeo košarku u ovoj hali, kažem vam jedno obično dijete. Čak su mu se neki podsmijavali, znate kako, mala sredina, veliki čovjek, vau. Međutim, nikad nije zapostavio Boljevac. Uvijek je prva rečenica da je on iz Boljevca, u zagradi Mirovo kod Boljevca ili Boljevac kod Mirova, tako da je, pričam u svoje ime i u ime nas starijih, baš onako okej lik –

Bonus video: