U vrijeme ogromne inflacije, kada su državne producentske kuće propadale, Ivana je sa još desetak kolega osnovala svoju produkciju, čime su doslovno spasili domaću kinematografiju od potpune propasti.
Kao dvadesetpetogodišnja djevojka, posao producenta morala je da uči „u hodu“, a borba za opstanak filma bila je nepredvidiva i iscrpljujuća.
Putovala je po cijeloj Srbiji u potrazi za sponzorima, susrećući se sa surovom stvarnošću devedesetih – fabrike su se masovno zatvarale, a radnici završavali na minimalcima. Često bi se desilo da u ponedjeljak zakaže sastanak u nekoj firmi, a da to preduzeće već sutradan ode u stečaj.
Ono što posebno šokira iz današnje perspektive jesu nevjerovatni načini na koje su se filmovi tada finansirali.
“Dešavalo se da dobijem tonu čipsa”
Direktori firmi su pomagali onim što su imali, pa je umjesto novca glumica dobijala robu.
– Dešavalo se da dobijem tonu čipsa, deset mašina za veš, pa da ja to prodam i taj novac upotrijebim za, na primjer, honorare ljudima – otkrila je Ivana nevjerovatne detalje iz tog perioda.
Pored ovakvih neobičnih „sponzorstava“, stalan problem bila je i razarajuća inflacija. Novac koji bi filmska ekipa mukotrpno sakupila ujutro, do večeri bi se „istopio“ i potpuno izgubio vrijednost.
Ipak, uprkos nezamislivo teškim uslovima i svakodnevnoj borbi, njihov trud se isplatio.
Inače, Ivana Mihić jako pati što se nije ostvarila u ulozi majke, a jednom prilikom je govorila da nije željela da usvoji dijete, već je željela da rodi svoje, piše Blic.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.