"Došao je kraj" Marija Šerifović se slomila na Baliju, pa poslala moćnu poruku

Kako se može zaključiti, Marija je sa drugaricom Jovanom na Bali otišla s posebnim zadatkom, koji je sada završen.

– I tako… Došao je kraj. Došli smo ovdje kao stranci. Svako sa svojim životom, teretom, strahovima i onim sto je dugo ćutao, čak i pred sobom. Danas se rastajemo kao ljudi koji jedni o drugima znaju možda više nego oni koji nas čitavog života čekaju kod kuće. Čudno je to koliko nekome možes da se približis za samo nekoliko dana. Koliko tuđa suza može da postane tvoja. Koliko tuđa priča može da ti objasni sopstvenu. I koliko je malo potrebno da od potpunih stranaca postanemo ljudi koji će zauvijek nositi djelić jedni drugih. Ne znam gdje će nas život odvesti, ni da li ćemo se ikada više svi naći na istom mjestu. Ali znam da poslije svega što smo ovdje podijelili, za mene više niko od vas nije stranac – započela je Marija.

– A ja… Negdje na polovini ovog putovanja bila sam sigurna da sam dosla bez razloga. Pitala sam se sta ja trazim ovdje. Sta je to sto treba da razumijem, a vec nisam razumjela? Sta je to sto treba da naucim, a zivot me vec nije naucio? Danas znam da nisam dosla slucajno. Odlazim sa porukama koje nikada nisu bile jasnije. I sa jednim neobicnim osjecajem da se u meni nesto pomjerilo. Tiho i bez velike drame.

Ja sam osoba koja nema mira. Uvijek negdje idem, uvijek nesto planiram, uvijek postoji neko sljedece mjesto, neki sljedeci avion, neki sljedeci razlog da ne budem tamo gdje jesam. Neko bi rekao da bjezim. I mozda je u pravu. Mozda sam godinama umjela da stignem svuda, osim tamo gdje je trebalo najvise. Do same sebe… A onda se dogodilo nesto sto nisam ocekivala. Prvi put ne zelim da ostanem jos malo. Zelim kuci – rekla je ona.

Na samom kraju se obratila sinu Mariju, koji očigledno nije boravio sa njom na dalekoj destinaciji, kao ni majka.

– Svome sinu. Svojoj majci. Prijateljima. Svima onima koji me poznaju i kada cutim, koji me vole i kada nisam laka za voljeti, i koji ce mi, sasvim izvjesno, vec za dva dana jesti dzigericu. Ali danas mi cak i to nedostaje. Mozda se to zove mir. A mozda i susret sa samom sobom. Onaj u kojem shvatis da nisi morala da odes na drugi kraj svijeta da bi pronasla nesto novo, vec da bi se sjetila koliko je dragocjeno ono sto vec imaš. I ako me je ovo putovanje nečemu naučilo, onda je to da ne moram stalno negdje da stižem. Da ne moram stalno nešto da tražim. Da možda sve ono za čim toliko dugo trčim već postoji. I da me čeka kod kuće – napisala je Marija, prenosi Telegraf.