U razgovoru za “Blic” Husa je pričao o gubitku majke, pjesmi koju je komponovao za Džeja, ali i porodičnoj intimi.
– Kod nas je harmonija, melodija, tonovi, muzika. Ostavio sam katanac ljubavi još na početku veze sa Andreom. Rado se vraćam u Vrnjačku Banju, dolazimo i po dva, tri puta godišnje. Ljubav cvjeta, dobili smo Hanu i sada je malo luđa situacija, ali između nas dvoje se ništa nije promijenilo – kaže on.
S obzirom na to da ima dva brata, Husa je priželjkivao da dobije kćerku, što mu se i ispunilo.
– Za moje uslove, ja sam se jako kasno ostvario kao otac. To je bila jedina moja neispunjena želja. Kao čovjek sam patio za djetetom, molio sam Boga da usliši moju želju da imam kćerku, jer imam dva mlađa brata i on mi je to ispunio. Imam stariju kćerku Doru koja ima 17 godina i Hanu, koja će uskoro napuniti četiri godine. Ponosan sam tata dvije prelijepe djevojčice. Ja sam veoma emotivan i uz mene idu baš ženska djeca – kaže on, ističući da je veoma popustljiv prema kćerkama:
– Tata je ekstremno popustljiv. Trudim se da složim neku ljutu facu, ali ne vrijedi. Može da mi se obije o glavu, ali za šta djeca služe nego da ih razmaziš. Ne vjerujem da ću da im dopustim sve u životu, ali biće mi teško da im branim neke stvari za koje mislim da roditelj zabrani djeci. Nosim se mišlju da iz ljubavi u porodici sve kreće i ako ih obaspeš ljubavlju, onda ne može mnogo da se skrene sa tog životnog puta. A ako ih razmazim? Pa, biće teško njihovim muževima.
Supruga Andrea mu je veliki oslonac u svemu što radi, a kako kaže, osvojila ga je prirodnošću i time što je dobar čovjek.
– To su ljudske vrijednosti, ona je baš dobar, emotivan čovjek. Vrlo smo slični. Kažu: “Suprotnosti se privlače”, ali mislim da nije tako, sličnosti se privlače. Porodica je stub svega, a ona je čovjek sa kojim živim i sa kojom osjećam porodicu i to me ispunjava i olakšava mi profesionalan život. Nisam glumac, ali igrao sam glavnu ulogu, naš posao je jako težak, sa puta na put, bole leđa.
Odlazak majke
Početkom godine Husa je izgubio majku, a njen odlazak mu je teško pao, često je plakao, a kako ističe, i dan-danas često ima potrebu da je pozove.
– Živimo u teškom svijetu, malo mi je žuta krštenica, pa pamtim i ove naše ratove, pogađa me sve što je tužno i teško i što se dešava ljude oko mene. To sve osjećam i to utiče na mene. U martu sam izgubio majku, bukvalno u tri mjeseca. Još uvijek dolazim sebi. Ona je bila moj oslonac, vojnik, čovjek koga uvijek mogu da okrenem. Još uvijek mi se dešava da negdje pođem i krenem rukom ka torbici da je pozovem i kažem joj. “E mama, jesi li me gledala?”. Ne mogu da shvatim da je nema. Zahvalan sam Bogu što sam je imao. Za nju je prošla godina bila veoma dinamična, moja braća i ja smo joj donijeli mnogo radosnih vijesti, doživjela je lijepe trenutke, ali je sa moje strane je bilo mnogo suza, ali život ide dalje. Kad imaš djecu, imaš za koga da živiš, za koga da se boriš. Svi koji su izgubili roditelja znaju kako je to.
Pjesma “Bioskop” je bila namijenjena Džeju
Nedavno je u etar izašla i Husina pjesma “Bioskop” koju je on zapravo namijenio i pravi za Džeja, ali, naposljetku ju je, poslije više od 20 godina on snimio.
– Ja sam je komponovao početkom 2000-ih, radili smo tu pjesmu za Džeja, on ju je uz gitaru pjevao. To su bila druga vremena kada nismo imali mobilne telefone da bi se tako nešto zabilježilo i to je stajalo u vazduhu da će on to snimiti, ali je nije snimio. Sada kada sam igrao u filmu, prilikom druženja sa prijateljima u glavi mi je došla pjesma koju sam sa Kaćom radio za Džeja i shvatio sam da ta pjesma sudbinski mora da dođe do publike. Evo koliko je već u etru, ljudi su je osjetili, kapiraju tu emociju. Srećan sam što ta pjesma više nije u fioci – rekao je Husa.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.