"Moj otac nikada nije vidio Elenu" Marta Savić progovorila o SMRTI OCA i rođenju kćerke

Pjevačica je priznala da je nakon rođenja kćerke Elene prolazila kroz veliki strah i psihološke promjene, zbog kojih je neprestano brinula za svoju bebu.

– Dana 11. avgusta 1998. godine porodila sam se u Njemačkoj i na svijet donijela kćerku Elenu. Mjesec dana nakon toga, prešla sam u Beograd. Kada se za neku ženu kaže da je u drugom stanju, tada se ne misli samo na to da ima veliki stomak. To drugo stanje ujedno je i splet psiholoških promjena koje žena proživljava. Nešto od toga ostane i poslije porođaja i tako je bilo i sa mnom – započela je tada Marta Savić svoju ispovijest.

Kako je ispričala, najveći strah bio joj je da se kćerki nešto ne dogodi, pa je čak izbjegavala i da je vozi automobilom.

– Ja sam jedno vrijeme bukvalno bila opsjednuta strahom da se djetetu nešto ne dogodi. Naročito sam se bojala da kćerkicu stavim sa sobom u kola. Vozim i gledam u retrovizoru kako joj se glavica ljulja i jednostavno strah me je. Roje mi se mračne misli šta bi bilo da se, ne daj Bože, sudarimo – opisala je Marta svoje strahove, piše Grand.

U istom periodu saznala je da joj je otac teško bolestan, ali zbog straha za tek rođenu kćerku nije odmah otišla da ga posjeti.

– Samo što sam došla u Beograd, tetke su mi javile da mi je otac bolestan. Ni na pamet mi nije padalo da dijete stavim u kola i odem da vidim šta mu je. Osim toga, mislila sam, bolestan pa bolestan, vrlo važno, ozdraviće – prisjetila se pjevačica.

Nedugo zatim stigle su mnogo teže vijesti. Rođak koji je obišao njenog oca rekao joj je da mu se stanje naglo pogoršalo i da mu je posljednja želja bila da ode u rodnu Modriču. I taman što je Marta povukla veze da prebaci oca do Modriče, on je već sutradan preminuo.

Najveći teret, kako je priznala, ostao joj je osjećaj da njen otac nikada nije upoznao unuku Elenu.

– Tek tada mi se cijeli film odvrteo u glavi. Moj otac je bio jako bolestan, a ja ga nisam obišla, moj otac nikada nije video svoju unuku, jer sam mu ja to iz svog, opravdanog ili neopravdanog, straha onemogućila. Ispravke nema. Sada mi je zbog toga užasno žao i kada moja Elena, izgovarajući svoje prve riječi, guče: „Mama… Tata… Deka“, ja sva pretrnem i kažem joj: „Sunce mamino, mi više nemamo deku“ – govorila je tada Marta Savić.

Bonus video