Njegova emisija „Maksovizija“ tokom devedesetih godina bila je odskočna daska za mnoge javne ličnosti, a prepoznatljivi šarm, oštroumnost i brze, britke misli donijeli su mu ogromnu popularnost. On bi danas proslavio 88. rođendan.
U Beograd je došao 1957. godine kako bi studirao pravo. Ubrzo je počeo da objavljuje humoreske u „Politici“, radio je u satiričnom listu „Jež“, a 1967. godine pokrenuo je radijsku emisiju „Minimaks“ (minimum govora, maksimum muzike), po kojoj je i dobio čuveni nadimak.
Emisiju je uvijek otvarao riječima: „Dragi moji i drage moje“, a od slušalaca se opraštao uz: „Ćao, nema više“. Sa sagovornicima je bio na „ti“, što je u to vrijeme smatrano izuzetno drskim. Pored radijskog i televizijskog rada, objavio je i sedam knjiga aforizama i dvije knjige poezije.
O svom datumu rođenja i horoskopskom znaku govorio je u svom duhovitom stilu:
– Rođen sam 5. novembra, u znaku Škorpije, što mi je posebno drago. Jer, da mogu da biram horoskopski znak, opet bih izabrao Škorpiju, koja je dosta nezgodna, a čujem da ih ima.
Svoj životni put sažeo je u svega jednu rečenicu:
– Svoj život bih mogao da ispričam za sedam sati, ali i za sedam minuta, s obzirom na to da je dosta uzbudljiv i zanimljiv, ali bez nekih mnogo značajnih događaja.
„Posao je jedno, a privatnost drugo“
Iako je sarađivao sa polovinom estrade, Minimaks je jasno razgraničio poslovno i privatno. Kada mu je bilo potrebno liječenje, pjevači Kemal Monteno i Arsen Dedić pomogli su mu da obezbijedi mjesto u bolnici u Padovi. Međutim, u svoj dom estradu nije puštao:
– Ne sjećam se da je neki pjevač ili bilo ko sa estrade ikada ušao u moju kuću, jer posao je jedno, a privatnost drugo.
Dva braka i lekcija o toleranciji
Minimaks se prvi put oženio sa 22 godine, željan sopstvene porodice jer su njegovi roditelji bili razvedeni. Iz tog braka, koji je trajao 12 godina, dobio je sina Igora. Iz drugog braka imao je kćerku Anu i sina Vladu Ilića, člana poznate rep-grupe „Šaila“.
O razlozima za krah prvog braka pričao je veoma otvoreno:
– Rano sam se oženio zbog činjenice da su moji razvedeni, pa sam želio svoju porodicu. Sreo sam jednu dobru, oženio se, dobio sina, živio u tom braku 12 godina i razveo se iz čista mira. Ne bih mogao sad da objasnim pravi razlog, mislili smo da su svi drugi brakovi bolji. Međutim, poslije sam shvatio da su trzavice u braku normalna stvar i da čovjek mora da bude tolerantan i strpljiv.
Džak krompira i gimnazijska želja
Uprkos velikoj slavi, želio je da živi jednostavno i ostane prizeman. Ljude je često iznenađivalo kada bi ga sreli u sasvim običnim izdanjima:
-Ljudi često misle da poznate ličnosti žive drugačije od ostalih. Tako se iznenade kad me nedjeljom vide na pijaci kako isto kao i oni vučem džak krompira. Ali, to je sasvim normalno i čini mi se da je dobro što ja za sve ove godine nisam povjerovao da sam nešto posebno. Sjećam se da sam još u gimnaziji napisao da bih najviše volio da postanem normalan i pošten čovjek, jer je takvih najmanje.
Milovan Ilić Minimaks preminuo je u Padovi u februaru 2005. godine, godinu dana nakon što mu je izvršena transplantacija jetre, piše Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.