Osamostaljivanje nasljednika voditeljki teško pada, te ne krije da svakodnevno brine za njega i navikava se na činjenicu da više nisu zajedno na dnevnom nivou.
Sanja Marinković otkrila je kako izgledaju njeni dani otkako se Strahinja odvojio od nje i otišao u inostranstvo.
– On se prvi put odvojio od mene, ali i od zajedničkog života, ali studira i lijepo mu je i to je najvažnije. Iskreno, jako sam uplašena, stalno mu pišem, gdje je, šta je, kako je. Kada mi ne odgovori 30 minuta, ja napravim haos, ali on je dobar, vrijedan je, poslušan je i sada uči da bude sam – rekla je.
Interesovanja za biznis i kreativne izazove
Voditeljka je i ranije govorila o Strahinjinim planovima i oblastima koje ga privlače, naglašavajući da želi da mu pruži podršku dok istražuje svoje opcije.
– Strahinja je radoznao i energičan, voli preduzetništvo i kreativne izazove. Još istražuje koji fakultet bi studirao, ali jasno je da ga zanimaju oblasti koje spajaju inovaciju i praktičnost, komunikaciju i biznis. Trudiću se da ga podržim u svakom njegovom izboru – rekla je.
„Dali smo mu krila“
Iako joj odvojenost od sina teško pada, Sanja je svjesna da je njegovo osamostaljivanje ključni dio odrastanja i građenja sopstvene budućnosti.
– Pustiti dijete u svijet nije lako, a vjerujem da smo mu dali krila koja će ga nositi gdje god poželi – rekla je.
O razvodu: „Mi smo se sve manje poštovali kao suprug i supruga“
Podsjetimo, Sanja Marinković nedavno je govorila o razvodu od Aleksandra Uhrina, sa kojim ima sina Strahinju. Sanja je objasnila kako je došlo do razvoda, a zatim progovorila i o alimentaciji, navodi Blic.
– Vi ste doživjeli onaj razvod koji sam ja servirala u medijima. To je bilo izuzetno teško psihički za mene. Svi su mi govorili: „Kako se ti boriš s tim, a da niko ne primijeti ništa?“ Ja sam rekla da moram da ostavim to tako da moje dijete ne pati, a sve ostalo može da čeka. Imam potrebu da sa publikom budem iskrena, ja sam posljednja koja treba da bude neiskrena i da slaže svoju publiku, ali dok nisam bila spremna, nisam to izgovorila.
Strahinja je tada već imao četiri i po godine kada sam ja vidjela da će tu da bude kraj i kada su moji roditelji primijetili da ja više nisam srećna. Mene je tata upozoravao i kada je naš odnos pokazao da to neće biti zajednica dvoje ljudi koji uživaju u ljubavi, nego zajednica dvoje ljudi koji su tu da doprinesu tome da ta roditeljska zajednica postoji.
Ja sam željela da mi budemo ljubavnici, da se volimo i obožavamo, a ne da moramo da ostanemo u zajednici da ne bi pisalo da je dijete razvedenih roditelja. Tada je taj talas razvoda već postojao u Srbiji. U Strahinjinom razredu od 20 đaka, 18 su već bila djeca razvedenih roditelja i to mu je bilo blisko.
Mi smo se sve manje poštovali kao suprug i supruga. Ja sam rekla da je bolje da se rastanemo sada, dok to ne postane netrpeljivo sa obje strane. Trudila sam se da zajednicu do posljednjeg trenutka održim i ne mogu da kažem da on nije. Mene da pitaš, ja bih to do kraja života, ali je to bilo emotivno nemoguće. Počeli smo da se razlikujemo u svakom smislu i bilo je najpametnije da se rastanemo – pričala je Sanja Marinković, pa nastavila:
– To su znali samo moji najbliži, niko više nije znao ništa. Mi smo to vrlo dobro hendlali, bili smo na istoj adresi dok nismo vidjeli da se dijete socijalno i blisko osjećalo. Kada je Aleksandar već bio na jednoj adresi, a ja na drugoj, rekla sam sinu: „Eto, vidiš, tata je tamo, mama ovamo, ovo je kao neki razvod.“ On je rekao: „Ovo je razvod, aha, okej.“ Mi smo se trudili da sve nadomjestimo.
– Uvijek smo poštovali Strahinjinu želju da provodi vrijeme s kim god želi. Kad on kaže kod tate, onda kod tate, nikakav problem, nemamo fiksne dane. Kada je došlo do toga da se upiše alimentacija, ja sam rekla samo neka Aleksandar upiše šta god hoće i cifru koja mu prija. Ništa mi ne treba od njega, samo da bude dobar roditelj i da me poštuje kao majku.
Ja sam imala svoj stan koji sam kupila prije braka, svoj život, roditelje, brata, prijateljice, skladan život. Tada mi ništa od njega nije bilo potrebno osim roditeljskog poštovanja i roditeljske brige. Bilo je tu lijepih i manje lijepih trenutaka. Bilo je tu i prepirki i svađa, a to je možda zbog toga što smo ipak patili i bili ljuti jedno na drugo.
Nikada nijednu alimentaciju nisam vidjela, naravno. Nekada budem ljuta, a mama mi je govorila: „Otpusti.“ Nekada, kada mi ta strast utiče na to da se negativno osjećam, onda sam u stanju i da svašta izgovorim, ne zbog mene, nego zbog osjećaja. A onda shvatim da je on dobar čovjek i da bi sve dao kada bi mogao, i onda ga nikada nisam tužila. Sigurna sam da on ne može i da mu je teško, teško se živi. Sve manje zamjeram, više i ne tražim – zaključila je Sanja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.