"Tada su mi rekli da imam problem" Pjevačica do 18. godine nije znala da je bolesna, a onda je doživjela ogromnu neprijatnost

Pjevačica je otkrila da je od najranijeg djetinjstva živjela sa ozbiljnim zdravstvenim problemom, a da toga uopšte nije bila svjesna sve do svoje 18. godine. Bolest je godinama tinjala skrivena, a kulminirala je dramatičnim trenutkom moždanim udarom koji joj je u potpunosti izmijenio sudbinu.

Skrivena srčana mana i šlog u 18. godini

Zbog neotkrivenog urođenog problema sa srcem, pjevačica je kao djevojčica trpjela teške trenutke, a njeno konstantno plakanje donijelo joj je i specifičan nadimak u okruženju. Prava istina o njenom zdravstvenom stanju isplivala je na površinu tek nakon velike porodične tragedije koja se dogodila kada je imala samo 16 godina.

– Dok sam bila mala jako sam plakala, imala sam srčanu manu, to niko nije znao, na kraju sam go operisala. Zbog toga sam jako plakala i svi me nazvali tim nadimkom ‘Piskava’. Rođena sam sa tom manom za koju nisam znala do 18. godine. Otac mi je poginuo kada sam imala 16 godina, taj sindrom se ne oseti do tridesete godine. To sa ocem me jako potreslo, sa 18 godina sam doživela šlog i tada sam saznala za problem sa srčanom manom – ispričala je Olivera o ovim teškim trenucima.

Tragični gubitak oca i tišina koja je trajala godinama

Smrt njenog oca, koji je bio vlasnik kafane, predstavljala je ogromnu traumu za celu porodicu. Zbog bola koji je osećala i asocijacija na oca, Olivera je donijela tešku odluku da u potpunosti prestane da pjeva i sluša domaće pjesme.

O stravičnim detaljima očeve pogibije i odluci koja je uslijedila, pjevačica je izjavila:

– Tata je umro na mnogo ružan način. Nije se ubio i nije bio samo sudar, stradao je na mnogo težak način. Kada se tako ružne stvari dese, to se nikad ne zaboravlja. To je bilo na vijestima, svi su to znali. On je imao kafanu i zbog toga sam ja prestala da pjevam naše pjesme, nisam mogla više ni da ih slušam.

Nastup u emisiji „Nikad nije kasno“ označio je prekretnicu za Oliveru, koja je po prvi put nakon tragedije skupila hrabrost da zapjeva na našem jeziku i tako započne proces prevazilaženja duboko usađenih trauma.

– Beki Bekić je dolazio kod nas u kafanu, dolazila je i Jelena Karleuša. Ta tragedija je bila za mene jedna velika trauma, i evo sada sam prvi put pjevala na našem jeziku. Da budem skroz iskrena bilo mi je teško da pjevam večeras, eto i teča je bio ovdje, on je za mene kao otac. Tetka i teča su uvek bili tu za nas, to mi je bilo večeras jako emotivno, a onda i to što posle tragedije pevam na našem jeziku. To su sve neke emocije kada se sjetim oca, familije, kafanskih dana. Prvo pjevam Tinu Tarner i poslije na našem jeziku. Ali je vrijeme da se te traume riješe – zaključila je pevačica svoju emotivnu ispovijest, prenosi Grand.