Osim toga otkrila je šta priprema publici, koja će imati prilike da je sluša na solističkom koncertu u Sava Centru 17. decembra, navodi Blic.
Ljudi uz vaše pjesme plaču, a na koncertima otkriju da ste duhoviti. Da li vas zamišljaju tužnijom nego što jeste?
– Mislim da da. Vjerovatno zbog pjesama ljudi imaju utisak da sam mnogo melanholičnija nego što zapravo jesam. A ja sam privatno neko ko se mnogo smije, voli da se zeza i generalno ne volim da život shvatam previše ozbiljno. Ali muzika mi je oduvijek bila mjesto na kojem pokazujem ono što možda ne pokazujem tako lako u svakodnevnom životu. Tu sam nekako najranjivija. I možda baš zato u pjesmama izađe ta moja strana koju ljudi inače ne vide toliko često – priča pjevačica Tijana Bogićević.
Znači, za dobru tužnu pjesmu nije neophodno da vam u ljubavi bude loše?
– Ne, naravno. Mislim da neke emocije jednom kada stvarno doživiš ostanu negdje u tebi zauvijek i možeš da im se vratiš kad pjevaš. Ne mora meni tog dana da bude slomljeno srce da bih znala kako izgleda kada jeste. Živjela sam, voljela sam, bila sam srećna, bila sam povrijeđena… kao i svi. I mislim da sa godinama čak mnogo bolje razumijem neke emocije nego u trenutku kada sam ih proživljavala. Za mene je najvažnije da vjerujem u ono što pjevam. Ako ja ne povjerujem u tu emociju, neće ni publika.
„Svoj brak ne gledam kao grešku“
Poslije razvoda mnogi očekuju priču o razočaranju. Da li vas nervira ideja da jedan kraj mora da pokvari sve što poslije dolazi?
– Ne volim ideju da jedan kraj može da poništi sve što je prije njega bilo lijepo. Ja svoj brak ne gledam kao grešku niti kao nešto zbog čega bih trebalo da budem razočarana u ljubav. To je bio jedan veliki dio mog života i u tom odnosu je bilo mnogo ljubavi i mnogo lijepih stvari. Jednostavno, nekada se ljudi promijene, život ih odvede na različite strane i nešto što je bilo dobro više ne mora da bude dobro za njih.
Mislim da je potrebno vrijeme da čovjek nauči da ne mjeri vrijednost neke ljubavi samo po tome koliko je trajala. Neke ljubavi se završe, a ipak ostanu važne. I meni je mnogo ljepše da ono što je bilo nosim sa zahvalnošću, nego sa gorčinom. A to što se jedna priča završila nikada nisam doživljavala kao razlog da prestanem da vjerujem da može da počne neka nova, možda čak i ljepša.
Može li žena da bude srećna u ljubavi, a da javnost ne zna ime njenog partnera?
– Naravno da može. Mislim da neke od najljepših stvari u životu uopšte ne moraju da budu javne da bi bile stvarne. Ja sam vremenom naučila da postoji velika razlika između toga da nešto krijete i toga da nešto čuvate za sebe. Ljubav mi je previše važna da bih imala potrebu da je dokazujem bilo kome. Meni je mnogo važnije kako se osjećam kada se ugase kamere i kada ostanemo sami, nego da li ljudi znaju ko je osoba pored mene.
Da li biste se ponovo udali ili vam je važnije kako odnos izgleda kada prođe svadba?
– Nikada nisam bila neko ko sanja svadbu kao cilj. Mogla bih ponovo da se udam ako bih u tom trenutku osjećala da to želim, ali mi sam čin braka više nije nikakva potvrda da će nešto trajati.
Mnogo mi je važnije šta se dešava poslije svih tih lijepih fotografija i velikih obećanja. Kako se volite kada dođu obični dani, problemi, umor, godine… Da li se i dalje birate i da li ste jedno drugom sigurno mjesto. To mi danas znači mnogo više od bilo kog papira.
Šta biste rekli ženama koje poslije četrdesete počnu da izbacuju stvari iz ormara zato što su navodno „za mlađe“?
– Da ih odmah vrate u ormar. (smijeh) Nikada nisam razumjela ko je odlučio šta žena poslije četrdesete smije, a šta ne smije da obuče. Mislim da sa godinama konačno dođeš do toga da znaš ko si, šta ti stoji i u čemu se osjećaš dobro, i baš tada bi trebalo najmanje da se oblačiš po tuđim pravilima. Ako se ja sa 44 godine osjećam dobro u mini suknji, ne vidim nijedan razlog da je ne obučem. Jedino što bih izbacila iz ormara poslije četrdesete jeste potrebu da pitam nekoga da li sam „prestara“ za nešto.
Volite garderobu, ali ste govorili da novac radije ulažete u muziku. Šta pobijedi kada vam se dopadne preskupa torba?
– Nažalost po moj račun, zavisi koliko mi se torba dopadne. (smijeh) Volim garderobu, cipele, torbe, sve te lijepe stvari i neću da se pravim da me ne zanimaju. Ali kada treba da biram između nečega što ću obući ili okačiti na rame i pjesme, spota, koncerta ili nečega što će ostati iza mene – muzika ipak pobijedi. Torba mi može donijeti radost nekoliko dana, a dobra pjesma može da mi promijeni život.
„To je za mene potpuno druga vrsta tuge“
Postoji li tuga koja vas pogodi više od bilo koje ljubavne pjesme?
– Postoji. Gubitak mame je za mene potpuno druga vrsta tuge. Ljubavne tuge, koliko god u tom trenutku djelovale strašno, ipak nekako znaš da će proći, da ćeš ponovo voljeti, da će život donijeti nešto novo. Kod gubitka nekoga koga voliš nema tog „proći će“. Samo vremenom naučiš da živiš sa tim da te osobe više nema. I postoje trenuci kada bih dala sve da mogu samo još jednom nešto da ispričam mami, da je pozovem ili da čujem njen glas. To je tuga koju nijedna ljubavna pjesma ne može baš da dotakne.
Devet godina ste nastupali sa Vladom Georgievim. Da li je publika vidjela „novu pjevačicu“ tek kada ste vi iza sebe već imali ozbiljno iskustvo?
– Apsolutno. Kada je šira publika počela da me upoznaje kao Tijanu Bogićević, ja sam iza sebe već imala godine i godine bine. Tih devet godina sa Vladom su za mene bile ogromna škola. Gledala sam iz neposredne blizine kako izgleda biti veliki izvođač, kako se gradi koncert, kako se komunicira sa publikom, ali sam istovremeno svako veče bila na sceni i sticala iskustvo koje ne možeš nigdje drugo da naučiš. Možda je zato moj put izgledao sporije nego nečiji drugi, ali danas ne bih mijenjala taj put. Kada je došao trenutak da stanem sama ispred publike, nisam bila nova. Samo je publika tek tada počela da me upoznaje.
Šta obećavate publici za 17. decembar u Sava centru? Da li da ponese maramice ili dobro raspoloženje?
– I jedno i drugo. (smijeh) Ko poznaje moje koncerte zna da kod mene nikada nije samo jedno raspoloženje. Biće trenutaka kada ćemo svi zajedno pjevati iz sveg glasa, biće smijeha, ali znam da će biti i onih pjesama poslije kojih ćemo morati malo da se saberemo.
Ovaj koncert mi je stvarno jako važan. Sava centar je za mene velika stvar i želim da ljudi te večeri osjete koliko smo ljubavi, rada i mene same stavili u svaki njegov detalj. Ne želim samo da dođu da čuju pjesme koje vole. Želim da napravimo veče koje ćemo i oni i ja dugo pamtiti. Tako da — maramice u jedan džep, dobro raspoloženje u drugi i vidimo se 17. decembra.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.