"Tomine pjesme nisu samo note" Borko Radivojević predvodio orkestar na koncertu u čast legende

Koncert sjećanja na Tomu Zdravkovića, održan 30. septembra u beogradskom Sava centru, na dan kada je obilježeno 35 godina od smrti legendarnog pjevača, okupio je neka od najvećih imena domaće muzičke scene, piše Blic.

 Ipak, posebno važna uloga tokom ove emotivne večeri pripala je Borku Radivojeviću i njegovom orkestru, koji su pratili izvođače tokom čitavog programa.

Na koncertu simboličnog naziva „Pesme moje, vi za mene živite“ smjenjivali su se poznati pjevači, dok je Borkov orkestar povezivao njihove nastupe u jedinstvenu muzičku priču. Među najavljenim izvođačima bili su Ana Bekuta, Slavko Banjac, Bane Mojićević, Peđa Medenica, Darko Lazić, Sloba Radanović i Saša Lazarević Kudra, a koncert je organizovan na inicijativu porodice Zdravković.

” Tomine pjesme nisu samo note”

Za Borka ovo nije bio samo još jedan nastup, već umetnički zadatak koji je zahtijevao ozbiljnu pripremu, koncentraciju i duboko razumijevanje pjesama Tome Zdravkovića. Njegova harmonika te večeri nije bila samo pratnja, već drugi glas čuvenih stihova o ljubavi, samoći, kafani i životnim porazima.

– Kada su me pozvali i rekli da će moj orkestar pratiti sve izvođače tokom koncerta posvećenog Tomi Zdravkoviću, osetio sam ogromnu čast, ali i odgovornost. Tomine pjesme nisu samo note koje naučite i odsvirate. Svaka od njih ima svoju priču, tugu, tišinu i trenutak u kojem harmonika mora da progovori umjesto riječi. Znali smo da publika poznaje svaki ton i da nema prostora za rutinu. Morali smo da sviramo iskreno, kao da je Toma te večeri sa nama na sceni – kaže Borko.

Predvoditi orkestar tokom čitavog koncerta značilo je prilagođavati se različitim izvođačima, njihovim glasovima i načinima interpretacije, a istovremeno sačuvati prepoznatljivu emociju originalnih pesama.

Upravo je u tome Borko pokazao zbog čega važi za jednog od najcjenjenijih harmonikaša i muzičara na domaćoj sceni. Nije pokušavao da Tomine pjesme mijenja ili prilagođava trenutnim trendovima, već da im kroz savremen i snažan orkestarski zvuk vrati punoću, ne oduzimajući im prepoznatljivu sjetu.

“Toma je bio ispred svog vremena”

Dok se pripremao za koncert, Borko se još jednom posvetio bogatom opusu Tome Zdravkovića. Kaže da je tek tada u potpunosti shvatio koliko je pesama legendarnog boema postalo dio kolektivnog sjećanja.

– Ponovo sam preslušao veliki broj Tominih pjesama i shvatio koliko je njegovo stvaralaštvo zapravo nevjerovatno. Kada pogledate koliko je numera snimio, a koliko njih je ostalo da živi decenijama, jasno je da je imao možda i najveći procenat hitova na ovim prostorima. Mislim da ljudi u njegovo vrijeme nisu mogli potpuno da razumiju koliko je bio ispred svih. Danas njegove pjesme pjevaju i oni koji nisu bili rođeni kada je preminuo, a to je najveća potvrda jednog umjetnika – ističe Radivojević.

Borko smatra da je tajna Tomine dugovječnosti upravo u iskrenosti. Njegove pjesme nisu nastajale prema tržišnim pravilima, već iz stvarnih ljubavi, gubitaka, kafanskih noći i ličnih lomova.

– Kod Tome ništa nije bilo odglumljeno. Kada je pjevao o kafani, samoći, ljubavi ili razočaranju, ljudi su mu vjerovali jer su osjećali da je sve to zaista proživio. Zbog toga njegove pjesme ne možete da odsvirate hladno i tehnički. Možete pogoditi svaku notu, ali ako ne prenesete emociju, onda niste odsvirali Tomu. Moj zadatak je bio da orkestar diše sa svakim pevačem i da publika već poslije prvih taktova osjeti onu emociju zbog koje njegove pjesme traju – naglasio je.

Potvrda umjetničkog autoriteta

Nastup na koncertu u čast Tome Zdravkovića predstavljao je potvrdu umjetničkog autoriteta koji Borko Radivojević uživa među kolegama. Odgovornost da sa svojim orkestrom prati sve izvođače tokom večeri posvećene jednom od najvećih autora i pjevača sa ovih prostora nije mogla biti povjerena bilo kome.

Borko je pokazao da veliki muzičar nije samo onaj koji svira brzo, precizno ili glasno. Veliki umjetnik je onaj koji umije da razumije pjesmu, poštuje njeno poreklo i prenese je novoj generaciji, ne oduzimajući joj ništa od prvobitne emocije.

– Velika je privilegija kada vam se povjeri da muzikom čuvate uspomenu na umjetnika kakav je bio Toma. Te večeri nisam želio da se govori samo o tome ko je pjevao, već da svi zajedno napravimo jednu veliku muzičku priču. Ako je publika makar na trenutak imala osećaj da je Toma ponovo među nama, onda smo kao muzičari uradili ono zbog čega smo izašli na scenu – zaključuje Borko Radivojević.

U večeri tokom koje su svi pevali Tomine pjesme, upravo je harmonika Borka Radivojevića bila nit koja ih je povezala. Bio je to omaž umjetniku čije stvaralaštvo ne prolazi, ali i potvrda majstorstva muzičara kojem je povjereno da Tominu emociju još jednom donese pred publiku.