Pjesme Zvonka Bogdana pripadaju i jednima i drugima.
Dobijanjem Zlatne ploče Radio-televizije Srbije potvrđen je značaj umjetnika koji više od pola vijeka čuva od zaborava zvuk i duh Panonije. Njegov glas postao je mjesto na kojem se susreću stara gradska pjesma, tamburaška tradicija i autorska poezija ravnice.
Zvonko Bogdan nije samo pjevao o salašima, Dunavu, konjima, kafanama i velikim ljubavima. On je tim motivima dao trajanje. Zahvaljujući njegovim interpretacijama, pjesme koje su mogle da ostanu vezane za jedno vrijeme nastavile su da žive među novim generacijama.
Zbog toga se za njega s razlogom kaže da je Vuk Karadžić panonske poezije. Kao što je Vuk bilježio i sačuvao narodno blago, Zvonko Bogdan je glasom i muzikom sačuvao osjećaj ravnice. U njegovim pjesmama ostali su govor, slike, običaji i karakter ljudi koji su živjeli između salaša, gradova i velikih rijeka.
Posebnost njegovog stvaralaštva nalazi se u tome što se granica između stare i nove pjesme gotovo ne primjećuje. Kada je napisao „Ej, salaši na severu Bačke“, mnogi nisu vjerovali da je riječ o novoj kompoziciji. Zvučala je toliko izvorno da su mislili da je narod pjeva već stotinu godina.
Takvu pjesmu nije dovoljno samo napisati. Potrebno je razumjeti prostor iz kojeg ona dolazi, njegov jezik, ritam, tišinu i način na koji pamti.
Zlatna ploča RTS-a zato nosi značenje veće od nagrade za uspješnu karijeru. Ona odaje priznanje čovjeku koji je svojim glasom postao čuvar jednog muzičkog i kulturnog nasljeđa.
Koncert „Sjećanje na vrijeme koje se ponoviti neće“, koji će biti održan 21. oktobra u Sava centru, okupiće upravo one pjesme zahvaljujući kojima Panonija još govori, pjeva i traje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.