Sudbine

Zabranili mu da gleda MOĆNE RENDŽERE: Mladić imao noćne more, pa ga odveli na salivanje strave

Mladić iz Srbije otkrio je kako je kao dječak imao noćne more zbog kojih su mu spletom okolnosti salivali stravu, a onda zabranili da gleda "Moćne rendžere".

crtić moćni rendžeri
FOTO: SERGEJ KECMAN CRTAĆI DETINJSTVA/YOUTUBE/SCREENSHOT

Mladić koji se na društvenim mrežama potpisuje kao “Kostja” postao je viralni hit nakon što je sa svojim pratiocima podelio jedan događaj iz djetinjstva, a u kojem mu je bizarnim spletom okolnosti zabranjeno da gleda “Moćne rendžere”.

Svako ko je makar jednom kao mali imao predmet ili sliku u kući koje se plašio, stao je na stranu Kostje, koji je ispričao da mu je jedan goblen postao trauma u djetinjstvu. Kako mu nisu vjerovali da se radi baš o goblenu, nakon što je završio na “salivanju strave” gdje se olovo izlilo u obliku koji je njegovom ocu i teči ličilo na “Moćne rendžere”, te je usljed toga – dobio zabranu gledanja omiljenog crtaća generacija devedesetih.

Goblen raskola

Treba mi niz od jedno 17 tvitova da objasnim zašto su mi kad sam bio klinac zabranili da gledam “Moćne rendžere”, priča uključuje vračaru, udar groma, Radišu Uroševića i goblene. Da je, kako se tetka nadala, Radiša Urošević postao moj tetak, tetka se ne bi udala za čovjeka čija je majka salivala stravu. Da moja majka, prije nego što je postala moja majka, nije vezla goblene, nikad me ne bi odveli kod te vračare.

U našoj porodici stavovi o vampirima su podijeljeni. Djed je smatrao da nisu pretjerano opasni, tetak je tvrdio da koga zatrpa dva kubika zemlje taj ostaje pod njom, baba Rumena (stvarno se tako zvala) pričala je kako su vampiri krvoločni.

Treba, možda, vjerovati djedu, on ih je jedini vidio. Komšija Matije je rekao: “Zamisli da moj Milutin ustane iz groba, a mi mu već zauzeli sobu. Samo bih mu reko – tata, izvini, ali nemam te gdje.”

Baba Rumena (stvarno se tako zvala) ispričala je priču o mužu i ženi koje je ubio grom. Jutro nakon sahrane, njihova kćerka je izašla na groblje i zatekla oba sanduka kako su do pola izašli iz svojih grobova.

Strah od goblena dame sa šeširom

U trenutku kada je baba Rumena (stvarno se tako zvala) završavala svoju priču ja sam pogledao u pravcu goblena Dama sa šeširom i us** se: Dama sa šeširom skrenula je pogled prema malom, pretjerano maštovitom i ne baš najbistrijem meni.

Narednih mjesec ili dva, svake noći, čim bih zaspao Dama sa šeširom je izlazila iz goblena i trčala za mnom po kući. Tražio sam samo da izbace goblen iz kuće, rečeno mi je da ne izmišljam da ne bi izbacili mene.

Zanimljivo je da roditelji nisu imali razumijevanja za to što me Dama sa šeširom progoni, dok je ćale vjerovao da komšija Milisav ima urokljive oči.

Govorilo se za njega da čim pogleda malo dijete ono počinje da plače i vrišti, a ako bi Milisav naišao dok se nešto sije na njivi, seljaci bi odustajali od te parcele te godine jer je njegov pogled unaprijed osuđivao rod na pobačaj. Strah se širio mojom svakodnevicom i sve me više sputavao. Djed me je jedini razumio, ali nije mi bio od koristi jer je bio plašljiviji od mene.

Kada se mama zaposlila u seoskoj prodavnici, prvi put kad se vraćala zimi po mraku iz druge smjene, djed je pošao pred nju da se ona ne bi uplašila jer je tek došla u našu divljinu iz svoje pitome ravnice. Pričala mi je da je djed došao naoružan sjekirom, da se štrecao na svaki šum i da je povremeno preventivno urlao da bi uplašio ako nekog ima u mraku. Kad su stigli kući, mama je rekla da joj zaštita ubuduće neće biti potrebna.

Salivanje strave

Više nisam smio da ostajem sam, naročito kad padne mrak. Onda je tečo rekao da me dovedu kod njegove majke. Ne sjećam se cijele procedure. Osim da je bila jako traumatična, znam samo da je olovo bačeno u šporet i da smo čekali da se pojave figure koje će predstavljati izvor straha. Kada su iz šporeta izvadili naborane nedefinisane grumenčiće olova, tečo i ćale su se pogledali i složno klimni glavama jedan drugom: Moćni rendžeri.

I tako su mi zabranili da gledam “Moćne rendžere”. Koje nisam čak ni gledao. A koji su bili, po njihovom stručnom mišljenju, izvor mog straha. Jer im je bilo previše čudno da to bude jedan goblen. Na tečovoj sahrani nosio sam panaiju. Kako je umro za vreme jake zime, čim je pop otpjevao opelo rečeno je da se sklonimo u kapelu. Zaboravio sam panaiju pa su me poslali po nju, jer je narod trebalo da se posluži. Sapleo sam se preko groba i prosuo je.

Onda sam je pokupio onako pomiješanu sa snegom i malo zemlje i vratio u činiju. Ljudi su uzimali po kašičicu panaije i dugo potom pljuckali i čačkali zube. To ti je za salivanje strave – napisao je on, piše Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu