Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

ZANAT KOJI NE IZUMIRE Čišćenje dimnjaka postaje sve lakši posao

Regioni
Autor:

Foto: Cvijeta Kovačević/RAS Srbija

Stari zanat dimnjačarstva ne izumire već se sve više vraća i ne gubi korak s novim vremenom, poručili su dimnjačari iz Brčkog koji o svom zanatu pričaju s velikom ljubavlju i ponosom.

Dajana Đurić, djevojka dimnjačar iz Brčkog, kaže da je od ponedjeljka do petka vladin službenik, a vikendom čisti dimnjake. Radi to od djetinjstva i kaže da je ovo posao koji podjednako mogu raditi i muškarci i žene.

– Ne dijelim zanimanja na muška i ženska. Smatram da su žene kompetentne i u muškim poslovima i da smo samo malo nevidljive u društvu. Ovo je vrlo odgovoran i zahtjevan posao, koji iz dana u dan postaje lakši zbog tehnološkog napretka – kaže Dajana.

Foto: Cvijeta Kovačević/RAS Srbija

Ona objašnjava da najsavremeniji dimnjačarski aparati koje koriste rade na  principu trimira.

– To je četka koja je u rotacionoj funkciji i sa njom se sada čisti dimnjak odozdo. Snimamo i dimnjake s krovova, ali težimo tome da se što manje penjemo na dimnjake – pojašnjava Dajana.

U BiH nema škole u kojoj se izučava dimnjačarski zanat, a mladi dimnjačari su samo oni čiji su očevi radili ili rade ovaj posao.

Foto: Cvijeta Kovačević/RAS Srbija

Tako je i kod Selima Ekmečića, predsjednika Udruženja dimnjačara BiH.

– Nema kod nas nijedna redovna škola za dimnjačare. Pokušavao sam da se otvori u mašinskoj školi u Sarajevu, ali nema 12 đaka za to. Kod nas u BiH niko ne razmišlja o zanatima, nego samo o politici. Nemamo ni zakon. Ja pokrećem inicijative, ali ništa od toga. Da sam inspektor i da sam u vladi možda bi se moglo nešto i uraditi – kaže Ekmečić.

Dimnjačari iz Italije kažu da je dimnjačarstvo bilo izumrlo u Italiji, ali da se prije 20 godina ovaj stari zanat ponovo vratio. Posla uvijek ima i mnogi od njega lijepo žive.

Marko Giverdini iz pokrajine Veneto u Italiji kaže da u Breši imaju i školu dimnjačarstva.

– Tehnologija nam je pomogla mnogo u zadnjih pet godina jer olakšava posao, manje se prljamo i kuće naših mušterija ostavljamo čiste. Ima i žena koji se bave našim poslom. Nije ih mnogo, ali ih ima – kaže Giverdini.

On, Berto Đuzepe iz regije Pijemont u Italije i Dino Šahman iz Maglaja, koji se zaputio u Italiju i tamo radi kao dimnjačar, nerazdvojni su i ne propuštaju nijedno okupljanje dimnjačara.

– Volim svoj posao i tradiciju koja nam dozvoljava da ovako kružimo po raznim zemljama. Nas trojica smo svake godine u drugoj zemlji, a u Italiji imamo najveći skup dimnjačara, gdje se svake godine okupi oko 1.500 dimnjačara iz cijelog svijeta. Naš zanat se širi jer se biomasa vraća i ljudi se sve više griju na pelet, drvo. Što više poskupljuju nafta, dizel i plin, naš posao raste – objašnjava Šahman.

Ivan Kaljin iz Rumunije dimnjačar je 17 godina. Kaže da posao nije lak, ali da je zadovoljan. On je u stvari vatrogasac koji je odlučio da bude i dimnjačar kako bi preventivno čistio dimnjake.

Međunarodni skup

Međunarodni skup dimnjačara u Brčkom upriličen je uoči 1. aprila, Dana dimnjačara, a okupio je 60 dimnjačara iz Rumunije, Italije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i BiH. Okupili su se da se druže, razmijene iskustva i upoznaju nove alate kojima rade.

Dimnjačari se među sobom zovu „crna braća“, a prilikom šetnje kroz grad prolaznicima su dijelili svoje bedževe, skidali i davali dugmad sa svojih kaputa koja, kažu, donose sreću.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO