Problem u smislu da postoje važeći zaključci Narodne skupštine RS koje vlast ne može da ispoštuje, problem u smislu da su se mjesecima busali u prsa govoreći da vode samostalnu nacionalnu politiku od koje ni po koju cijenu neće odustati, problem jer na odustajanje od vojske pozivaju i Šmit, i Sarajevo, i Vučić. Problem jer je Vučić, u intervjuu za Fajnenšel tajms, Dodikove poteze nazvao „secesionističkim“. I problem što Šmita ne priznajemo, a Vučića priznajemo.
Ako se zaobilaznicom preko Beograda mogu zaustaviti potezi Banjaluke, onda je Šmit istim putem mogao da riješi i pitanje Zakona o nepokretnoj imovini RS, umjesto da ga stavlja van snage. Ali, izgleda da je i on morao nešto da uradi, da smiri Sarajevo, da Dodiku pokaže da je moćan „turista“…
Po svemu sudeći, rješavanje problema uz pomoć predsjednika Srbije u ovom času odgovara svima. Vučiću da ubere poene na Zapadu, predstavljajući se kao faktor mira, lider regionalnih razmjera i možda jedini koji može da utiče na vlast u RS.
Dodiku je ovo odličan izlaz iz trenutno teške situacije ako bi nastavio da provodi zaključke NSRS, jer su se geopolitičke okolnosti drastično promijenile od decembra. Ovako može da kaže „rek'o Vučić“, znajući da nema stranke u RS koja bi smjela na Vučića.
Istovremeno, Kristijan Šmit, osim problematičnih Bonskih ovlaštenja, u smirivanju Dodika, sada na raspolaganju ima i mogućnost da za pomoć zamoli i predsjednika Srbije.
Dokle će to trajati? Makar do izbora u BiH u oktobru. Jer, Vučić je dobio izbore i pred njim je puni mandat, a Dodik tek treba da ih dobije. Na tom putu presudno je uz sebe imati Vučića, ili bar da ne bude protiv njega.
A, što se tiče velikih političkih tema i pitanja, ako je iko sposoban da ih proizvede, onda je to Milorad Dodik. Jedan skupštinski zaključak se pogazi, ali dođe drugi. Danas vojska, sutra ko zna šta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu