Samo u Republici Srpskoj, prema najnovijim podacima Zavoda za zapošljavanje RS, živi 37.148 nezaposlenih žena: čak 4.300 više nego nezaposlenih muškaraca.
To nije konačna cifra, jer mnoge žene, koje su se posvetile kući i porodici, nisu prijavljene na evidenciji nezaposlenih.
Studija
Slična je situacija i na nivou BiH. Prema studiji „Žene i muškrci u BiH“, koju izdaje Agencija za ravnopravnost polova u BiH, svaka peta radno sposobna žena u BiH je nezaposlena. Stopa nezaposlenosti među ženama u BiH je znatno viša nego među muškarcima.
Armiji nezaposlenih pridružila se i Mara (52) iz okoline Modriče, prije pet godina, kada je zatvorena fabrika u kojoj je do tada zarađivala skromnu platu. Ona je samohrana majka hronično bolesnog djeteta. Muž ju je napustio odmah po rođenju kćerke.
Dok je radila, bila je podstanarka, ali nakon otkaza nije imala čime da plaća kiriju. Sa kćerkom se preselila u udaljeno selo.
– Živimo u napuštenoj kući na kraju sela. Nemamo komšije. Nemamo ni kupatilo, ni kuhinju, čak ni televizor, ne znamo šta se dešava. I ljudi iz sela nas nas izbjegavaju – ispričala je Mara, kada se za pomoć obratila Udruženju građana „Budućnost“.
O svojoj muci je progovorila tek u vrijeme korona pandemije, jer se uplašila za svoju kćerku, za koju je kovid mogao biti koban.
– Pružile smo joj podršku i psihološku pomoć. Pokušale smo da joj pomognemo da se ponovo zaposli, ali nismo uspjele. A znamo da joj je posao neophodan, da bi izašla iz izolacije i siromaštva – kaže Gordana Vidović, jedna od osnivačica UG “Budućnost”.
U ovoj nevladinoj organizaciji, koja je već 25 godina posvećena borbi za ravnopravnost žena, ističu da siromaštvo i društvena isključenost nisu jedine opasnosti koje vrebaju nezaposlene žene.
Još 2000. godine osnovale su u Modriči Sigurnu kuću za žene i djecu, žrtve nasilja u porodici. Od tada je spas od nasilnika u ovoj kući potražilo više od 1.600 žena. Samo pet odsto tih žena su bile zaposlene.
Sigurna kuća
Mada statistike svjedoče da su na udaru nasilja i obrazovane, situirane i zaposlene žene, praksa pokazuje da žrtve nasilja koje su ekonomski samostalne mnogo lakše izlaze iz paklenog kruga nasilja.
A kroz kakvu golgotu prolaze žrtve nasilja koje nemaju svoje parče hljeba svjedoče brojni primjeri iz ove i drugih Sigurnih kuća.
Kada ju je muž, dugogodišnji nasilnik, tako krvnički prebio da je izgubila svijest, Azra je, nakon intervencije policije, smještena u Sigurnu kuću.
– Čim sam se osvijestila, prvo sam pomislila: „Šta ću sad, od čega ću da hranim djecu kad nemam posao” – ispričala je ova žena.
Azra je ipak uspjela da se ekonomski osamostali i nije se vratila nasilniku.
Borka nije bila te sreće. Nasilje je trpjela od prvih dana braka. Najteže joj je bilo gledati kako njen suprug krvnički tuče i ponižava njihovog sina.
Mnogo puta su majka i sin pokušavali da napuste nasilnika, ali bi ih on uvijek nalazio i natjerao ih da se vrate.
Kada je pobjegla u susjedni grad i zaposlila se u jednoj fabrici, povjerovala je da je njenim mukama došao kraj. Ali, zbog teških uslova rada nekoliko puta je dobila epileptični napad i morala je da napusti posao.
– Tada sam izgubila svaku nadu i ponizno sam se vratila mužu, jer nisam imala nikakva primanja. Nakon povratka, još svirepije nas je maltretirao, jer je znao da nemamo kud – ispričala je Borka.
Poslodavci
Ovi primjeri jesu drastični, ali nisu tako rijetki kako se obično vjeruje. Prema podacima OSCE iz 2018. godine, 38 odsto žena u BiH je doživjelo neki vid rodno zasnovanog nasilja, uključujući i nasilje u porodici.
Lejla Čaušević Sućeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH kaže da je nasilje nad ženama ozbiljan društveni problem i da je nezaposlenoj ženi, pogotovo ako ima djecu, mnogo teže da se izbori s tim problemom.
– Kada je žena uključena u svijet rada, ona ne samo da je ekonomski nezavisna, nego nije marginalizovana, nije sama. Zaposlena žena je akter društvenih dešavanja i ima ljude s kojima razgovara i od kojih može očekivati savjet i podršku – kaže Lejla Čaušević Sućeska za Srpskainfo.
Dodaje da na visok stepen nezaposlenosti žena u BiH utiče mnogo faktora, od još uvijek prisutnih patrijarhalnih stavova, zbog kojih neke žene ni ne pokušavaju da se zaposle, do činjenice da poslodavci izbjegavaju da zapošljavaju žene, pogotovo mlade.
– Mladim ženama se često na razgovoru za posao postavljaju nepristojna i zakonom zabranjena pitanja tipa ”jeste li udati, planirate li djecu”. Naprosto, poslodavci žele da sa što manje troškova što bolje iskoriste radnika, a trudnička bolovanja i porodiljska odsustva se ne uklapaju u tu kapitalističku računicu – kaže naša sagovornica.
Izolacija
Amina Dizdar iz Sarajevskog otvorenog centra kaže da počinioci nasilja u porodici uvijek nastoje da izoluju žrtvu, čak i od rodbine i prijatelja, kako bi ona bila usamljena i prepuštena nasilniku. Iz istog razloga nasilnici često zabranjuju žrtvi da se zaposli.
– Žrtva nasilja koja je zaposlena komunicira s ljudima koji mogu primjetiti promjene i pomoći joj – kaže Amina Dizdar.
Problem je, dodaje ona, što su, generalno, žene u BiH manje zastupljene na tržištu rada od muškaraca i što duže čekaju na prvi posao.
Podsjeća i na istraživanje Agencije za ravnopravnost polova BiH, koje svjedoči da velika većina zaposlenih žena u BiH ima duplo radno vrijeme, jer rade sve kućne poslove. Čak 17 odsto žena anketiranih u ovom istraživanju je moralo napustiti posao zbog brige o djeci.
– Ako je, uz sve to, žena žrtva nasilja u porodici, a sistem je ne štiti od nasilnika, onda je jasno da joj prijeti dugotrajno siromaštvo – zaključuje Amina Dizdar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu