Potvrdila je to Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, na Regionalnoj UN Konferenciji o medijskim slobodama i sigurnosti novinara.
Rudićeva je podsjetila da praksa pokazuje da verbalno nasilje, govor mržnje i huškanje najčešće prethodne zločinu iz mržnje, ali da u BiH govor mržnje nije prepoznat koja posebno krivično djelo.
Uz to, dodala je Rudićeva, u većini slučajeva napadi na novinare prođu be odgovarajuće sankcije, a veliki broj građana u BiH ove napade opravdava.
– Ma da je percepcija u javnosti drugačija, nisu mediji glavni širitelji govora mržnje, to su društvene mreže i političari. Odgovornost medija je što mediji ne dekonstruišu govor mržnje – rekla je Rudićeva.
Ona je podsjetila da je to potvrdio i monitoring predizborne kampanje iz 2016. godine, kada je govor mržnje u BiH bio na vrhuncu.
– Tada smo na društvenim mrežama zaista mogli svašta čuti, vidjeti i pročitati, ali u samo 3,14 odsto slučajeva govor mržnje se pojavljivao i u medijima – rekla je Rudićeva.
On je takođe istakla da su najistaknutija mjesta širenja govora mržnje skupštine i parlamenti u BiH, među kojima i Parlamentarna skupština BiH, gde govora mržnje ima na pretek i u salama tokom zasjedanja i na pres konferencijama koje se održavaju u holu PS BiH.
– Sve se to dešava iako su još 2017. godine svi parlamenti u BiH usvojili deklaraciju o borbi protiv govora mržnje. Ali, t je deklaracija ostala mrtvo slovo na papiru, služila je samo da se pohvalimo EU, kao i to imamo – rekla je Borka Rudić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu