U vezi sa podjelom pataka na različite vrste postoji mnogo neslaganja u nauci. Najčešća je podjela prema načinu hranjenja. “Prave” su one koje “gnjuraju” i na taj način traže hranu u slatkim vodama one su pleme Anathini. “Ronilačke” čine pleme Aythyini. “Morske” su specijalizovane za školjke iz slane vode pored koje provode život, one su pleme Mergini. Pjegava patka iz Australije predstavlja pleme Stiktonetini. I tako dalje.
Kosmopolitska ptica
Patka je kosmopolitska ptica, ima je na svim kontinentima osim Antarktika. Nekoliko vrsta čak uspijeva da živi na Oklandskim ostrvima i u Južnoj Džordžiji, blizu Antarktika. Ove ptice stigle su na Havajska ostrva, do Mikronezije i Galapagosa. Patke iz hladnih krajeva migriraju, one iz toplih krajeva ostaju tamo gdje su i ne lete u velikim seobama.
Ljudi su ih lovili od praistorije. Iskopavanja u Kaliforniji, Egiptu, Skandinaviji, Švajcarskoj i Kini pokazuju da su ih ljudi jeli prije 7.000 godina. Pačije meso bilo je važan izvor proteina, a nema sumnje da su nekadašnji ljudi koristili i pačija jaja. Patke neletačice istrijebljene su upravo zato što su ih ljudi lovili lakše nego njihove brzoleteće rođake. Gajenje ove vrste počelo je srazmjerno davno, jer je pominju stari egipatski tekstovi. Svake godine ljudi zakolju oko tri milijarde pataka zbog mesa. Perje, a naročito paperje, veoma je cijenjeno.
Pliva brzo, zahvaljujući plovnim kožicama na nogama. Na tlu se “gega”, ima karakterističan hod. Ženka kvače, mužjak šišti, naročito kada se ljuti i kada treba da brani porodicu. Oba pola su vrlo raspoložena za ljubavne igre. Izreka “lola k'o popin patak” odnosi se na nevjernog muža, a bilježi je Stevan Sremac u noveli “Pop Ćira i pop Spira”.
Pačije meso se ne konzumira često
Patka je nježna majka, uči mlade da plivaju, traže hranu i snalaze se, dozivajući ih glasnim kvakanjem da idu za njom, u pravilnom poretku. Bijela domaća u istoriji evropskih naroda bila je posvećena božanstvima sunca upravo zbog boje perja, dok je divlja simbol božanstava prirode.
Zanimljivo je da na našem podnevlju, gdje je meso najcjenjenija namirnica, patka nije češće na stolu ili u dvorištu. Ni pačija jaja nisu u masovnoj upotrebi, iako sadrže dobar holesterol i druge hranljive sastojke. Razlog je, objašnjavaju poljoprivrednici, što kad snese jaje – šuti, dok koka svoje jaje – reklamira, glasnim kokodakanjem i trčkaranjem. Takođe, seljaci vjeruju da ne valja pripremati pačetinu za Božić i druge velike praznike, uz objašnjenje da patka svojim nožicama razgrće zemlju unazad, pa će i u kući sve ići “natraške”.
Zastupljena u umjetnosti
Vrlo je zastupljena u umjetnosti i čest je motiv na slikama iz života sela. U narodnim šaljivim pjesmama, potkovana je i tako ide selom. “Pliva patka preko Save”, pjevalo se nekad, “Aj lili lili pače moje malo”, a stihove o patkama i pačićima ispisali su Jovan Jovanović Zmaj, Ljubivoje Ršumović, Vasko Popa i drugi pisci.
Nije čudno što stariji ljudi oslovljavaju dijete sa “pače moje” – to nježno obraćanje zapravo je pravi blagoslov, jer, opet po vjerovanju, pačići su otporniji i brže rastu nego pilići i ćurići. Vuk Karadžić bilježi da se u njegovo doba pačija krv smatrala kao pouzdan lijek protiv svih vrsta otrova i navodi slučajeve ljudi koji su ovako preživjeli trovanje. Takođe pominje da je nekad u ovim krajevima postojala “utva zlatokrila”, to jest divlja patka sa zlatnožutim perjem na stomaku i donjoj strani krila – koja se, gle čuda, pred mladim lovcem pretvara u djevojku i voljna je da pođe njegovoj kući, prenosi “AgroKlub”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu