Pacijenti umjesto kojih diše mašina, dok su u sedaciji, u riziku su od pojave duboke venske tromboze, tromboze moždanih krvnih sudova, pojave urinarne infekcije, bakterijske upale disajnih puteva, atrofije mišića i dekubitalnih rana, pišu Novosti.
Doktorka Mirjana Lukić, fizijatar Kliničko-bolničkog centra “Dr Dragiša Mišović”, kaže da je u njihovoj ustanovi jedan od oboljelih bio na mehaničkoj ventilaciji skoro dva mjeseca, ali je, srećom, uspešno skinut sa respiratora:
– Takav oporavak je za nas ogroman uspjeh, jer nije lako podići pacijenta koji je dva mjeseca ležao potpuno nepokretan. Zato u timu ljekara koji liječe kovid oboljele važno mjesto pored anesteziologa, interniste pulmologa, medicinske sestre, zauzimaju i fizijatar i fizioterapeut – kaže doktorka.
Kada anesteziolog procijeni da je pacijent stabilnog stanja, polako počinje buđenje i postepeno odvajanje od respiratora.
– Svi se radujemo tom momentu, ali takav pacijent ne može da pomjeri nijedan dio tijela, mišići su atrofirali, postoje jaki bolovi, teško iskašljava obilan sekret, često primijetimo i slabost ekstremiteta. Ovakvom pacijentu je neophodna rehabilitacija koja će ga osposobiti da pravilno samostalno diše, da izbaci sekret iz disajnih puteva, da vrati muskulaturu i pokretljivost, da se samostalno okrene u postelji, sjedne, ustane, obuče, hrani se – kaže dr Lukić.
Sagovornica kaže da su nekada za oporavak pacijenata poslije odvajanja od respiratora potrebni mjeseci:
– Kada se pacijent otpusti kući, to nije kraj liječenja. Pacijentima koje smo skinuli sa respiratora obavezno dajemo preporuku za nastavak rehabilitacije u nekoj drugoj ustanovi ili rehabilitacionom centru koji su za to specijalizovani. Bitno je da pacijent poslije velikog stresa za organizam fizičkog, emotivnog i kognitivnog ima volju da sarađuje u rehabilitacionom tretmanu. Još u vrijeme kada je na respiratoru, uz sugestiju anesteziologa, započinjemo okretanje na bok, a kada stanje dozvoli krećemo sa pasivnim vježbama za gornje i donje ekstremitete. Ovo je važno zbog cirkulacije i mobilizacije zglobova, u cilju sprečavanja tromboze i ukočenosti zglobova, kao i drugih komplikacija. Kada se ukine sedacija i postepeno mehanička ventilacija i može da se uspostavi komunikacija sa pacijentom, učimo ga vežbama disanja, pomažemo izbacivanje sekreta iz disajnih puteva i postepeno zahtevamo da učestvuje u pokretima koje rade fizioterapeuti – ističe ona.
U periodu rehabilitacije obolelji se najviše žale na jake bolove u mišićima i zglobovima.
– Za samo sedam dana ležanja mišići mogu da atrofiraju, a da ne govorimo za duži period. Uz upornost i stručnost fizijatra i fizioterapeuta uspijevamo postepeno da se pacijent sve više uključuje u vježbe, da angažuje svoje mišiće koji jedino na taj način mogu da vrate snagu i masu, da vježbama angažuju mišiće za disanje, da šire grudni koš i pluća koja se pretrpila najveće promjene. Vremenom se pacijent uspravlja u sjedeći položaj, a kada se snaga mišića vrati uspravlja se i na noge. Dug je period do samostalnog hoda, ali se uz pomoć pomagala i fizioterapeuta postiže – ističe doktorka.
Stanje pacijenata na respiratoru se prati iz sata u sat, gledaju se vitalni parametri, laboratorijske analize, rade sva potrebna snimanja.
– Pacijent koji diše pomoću mašine je životno ugrožen, a dodatan problem je što je u toku kovid infekcije povećana sklonost stvaranju trombova, a naročito kod dugo ležećih pacijenata. Zato je važno što prije oboljelog podići na noge – kaže dr Lukić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu