Sudbine

Zdravko Čolić (4): Dodir predaka

Kao dječak Zdravko Čolić nije bio svjestan mnogih stvari koje su ga okruživale.

KUD Nevesinje
FOTO: KUD NEVESINJE/YOUTUBE/SCREENSHOT

Nije imao pojma niti šta je komunizam, niti šta je tradicija predaka, a takve stvari su mu posredno oblikovale sudbinu.

Komunistička vlast je u to doba od svojih sljedbenika zahtijevala da se javno izjašnjavaju kao ateisti, dok je voljeni predsjednik bio obožavan. Većina komunističkih “nevjernika” u bivšoj Jugoslaviji istovremeno je tajno slavila paganske slave i često duboko u sebi vjerovala u Boga.

Zdravko i njegov mlađi brat Dragan odrastali su u patrijarhalnoj porodici, gdje se veoma vodilo računa o tradiciji. Premda je otac Vlada kao komunista morao da bude ateista, djeci nije branio da se nadahnjuju hercegovačkom narodnom tradicijom, koja je u sebi nosila izmješane paganske predačke običaje sa pravoslavno hrišćanskom vjerom.

Preko ljeta Čola je provodio dane kod djeda po majci u Trebinju. Tamo se sretao sa izvornom paganskom tradicijom i običajima koji su se ponajviše ispoljavali kroz neobične muzičke forme. Njegovi ujaci su pjevali zagonetne hercegovačke i crnogorske gange. Iako je svojevrsni “World music” fenomen, ganga je i danas u svijetu malo poznata. Ganga je neka vrsta natpjevavanja, melodija kod koje jedan od pjevača vodi, a svi ostali snažnim glasovima podržavaju pjesmu.

Sve izvorne pjesme sa područja Hercegovine svrstavaju se pod pojam gange. Gange najčešće imaju veoma šaljive, pa čak i lascivne ljubavne tekstove, u kojoj se muški pjevači obraćaju djevojkama, premda tekstovi gangi mogu biti i socijalni ili buntovnički. Gange spadaju u tradiciju vokalne muzike, koja je vjerovatno najstarija na planeti i koja prethodi ritmičkoj ili, još kasnije, instrumentalnoj muzici. To je muzika siromašnih seljaka, koji žive u teškim uslovima krševitih hercegovačkih planina, gdje priroda nije izdašna i gdje se do hrane dolazi veoma teško.

Pročitajte još

Mentalitet brđana, hercegovačkih i crnogorskih ljudi koji žive u uslovima gotovo spržene zemlje, okruženi kamenjem, rijetkim rastinjem i divljim životinjama, opisan je zanimljivo kako u Dvornikovićevoj “Karakterologiji Jugoslovena” tako i u filmovima Živka Nikolića. Stoga muzika gangi za te ljude djeluje poput nekakvog “primalnog krika”, kao djelotvorno oslobađanje divlje narodne energije. Ljudi i žene hercegovačkog krša, ostavljeni na milost i nemilost ne baš pitomoj prirodi, pod plamtećim suncem, u genima nose “vatru ljubavi”, energiju koja upravo značajno određuje Zdravka Čolića kao pjevača.

Kao kada kresanjem kamena o kamen sijevne iskra i zapali osušenu travu, pa se raspiri vatra, tako i u duši goštaka iz pomenutih krajeva pjesma raspali sve strasti. Ganga je zapravo primitivna ljubavna vatrena pjesma, gdje se snažno pušta glas iz stomaka, a grlo postaje instument koji ga oblikuje u melodiju.

Upravo pjevajući gange sa rođacima, Čola je otkrio svoj prirodni talenat za pjevanje. Natpjevavajući se sa rođacima, njegov glas je postao moćan i snažan. Čoli je i inače dat dar od Boga, da bez problema i napora, čistim glasom, prirodno može da otpjeva nekoliko oktava.

(Nastaviće se)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije