Nju je strašna vijest zatekla u Privremenoj bolnici u hali “Čair”, a stres zbog muževljeve smrti joj je pogoršao zdravstveno stanje zbog čega je odmah prebačena u niški Klinički centar odakle je upućena u Beograd. Njeno liječenje sa pažnjom je pratila cijela Srbija i pružala joj podršku o čemu svjedoči 6.500 komentara podrške prikupljenih za samo sat vremena na FB stranici posvećenoj njenom preminulom suprugu, piše Telegraf.
Ana Lazić potvrdila je da se oporavlja od korona virusa u kućnoj izolaciji.
Zdravstveno sam dobro, ali me duša boli. Tugu mi olakšava doktorica koja je sa mnom bila sve vrijeme, ja, ona i Laza smo bili nerazdvojni, smatrali smo je četvrtom kćerkom. Sve smo zajedno prošle i “Čair” i bolnicu i Beograd. Ovdje smo sada zajedno, nisam mogla da se vratim u prazan stan, u kome nema mog supruga – jedva je rekla Ana, koja je takođe zdravstveni radnik, anestetičar.
Priznaje da su joj dani nakon smrti voljenog supruga teški, ali da zna da mora da bude hrabra.
– Moram da izdržim zbog njega, zbog naše djece. On bi to tražio od mene – rekla je Ana.
Miodraga Lazića smrt je zatekla na mjestu direktora niškog Urgentnog centra. Preminuo je u 65. godini, samo dva mjeseca pred odlazak u penziju. U Nišu je bio živa legenda zbog svog znanja, ali i harizme kojom je plijenio.
Besmrtnu slavu stekao je svojim angažovanjem u Bosni tokom ratova devedesetih kada je spasio bezbroj života. Njegova smrt ožalostila je cijelu Republiku Srpsku, gdje je proglašen dan žalosti, a njegovi saborci dali su prijedloge da se više ulica i zdravstvenih ustanova nazove njegovim imenom.
Takođe, građani Niša su pokrenuli inicijativu da se Klinički centar nazove njegovim imenom, a nju je podržalo više desetina hiljada ljudi iz cijele Srbije. I rukovodstvo Kliničkog centra i gradonačelnik Niša Darko Bulatović složili su se sa prijedlogom da se na ovaj način oda pošta čuvenom ratnom hirurgu.
Iako je bio u rizičnoj kategoriji ne samo zbog godina već i zbog bronhijalne astme, odbio je da napusti radno mjesto.
U oproštajnom pismu između ostalog je naveo: “Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor UC dva mjeseca pred penziju, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih doktora i sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se krio, naprotiv bio sam ispred svih znajući da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik ali čast i ponos mi nije dozvoljavao da se sklonim. Takav sam bio na Krajiškom ratištu godinu dana, na Sarajevskom ratištu četiri godine, za vrijeme NATO bombardovanja. Neću da odem tiho hoću da odem onako kakav sam bio čitav život a to znaju moji prijatelji, kolege, porodica. Svi su mi govorili da se sklonim ali ja to sebi nikad ne bih oprostio”.
Legendarni doktor sahranjen je 18. aprila na Novom groblju u Nišu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu