Skoro polovina domaćinstava u RS nije priključena na javne vodovode. I to nije sve. U Prnjavoru iz česmi priključenih na vodovod teče prljava voda, koja nije ni za piće, ni za kuvanje. U Srpcu i Bileći restrikcije zbog kvarova, a moglo bi to zadesiti i Trebinjce, jer vodovod iz Titovog doba nije obnovljen godinama. U Derventi vodovod privatizovan, pa mještani svakog mjeseca sa zebnjom isčekuju račune za vodu. U Banjaluci, ponosu i lepotici, hiljade septičkih jama. Na Manjači žedni i deca i stoka.
Otkud u zemlji koja se diči bogatim izvorima vode, toliki problemi sa vodosnabdijevanjem, kao da smo uboga provincija u Africi? Ima li to neke veze sa „prevodiocem“ s početka ove priče? Ima, naravno.
Žednih je u ovoj zemlji priličan broj, a ni prevodilaca žednih preko vode ne manjka. Pogotovo u ovo doba parne godine, kad se primaknu izbori. Razapinjaće šatore i pevati na zborovima, nutkati nas mlakim pivom i hladnim pečenjem, pričati gromke nacional populističke priče, mahati zastavama. A kad ih pitate, šta je s vodom, razbacivaće se obećanjima i brojkama od koji usta ostaju suva.
Istina, naći će se u tom cirkusu malo vremena i za seoske vodovode, koje će otvarati pompezno, kao da je u pitanju spejs šatl na solarni pogon. Tako su, pred prošle izbore na Manjači otvorili vodovod, iz kojeg nije potekla voda. I žedni su glasali za njih. Prevodioci su odlično obavili posao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu