Ukrajinci su se nedavno povukli iz Sudže i većeg dijela Kurske oblasti. Ta prva ofanziva, započeta u avgustu 2024, pokazala se kao veliki strateški neuspjeh za Kijev.
Ukrajinci su prodrli u zapadnu rusku Belgorodsku oblast, tenkovima i pešadijom ušli u selo Demidovka, oko pet kilometara unutar ruske teritorije, gdje kontrolišu “mali ali osjetljivi dio teritorije”, kako su prenijeli lokalni mediji. Do ovakvog razvoja dešavanja došlo je u jeku mirovnih pregovora u Saudijskoj Arabiji. U nedjelju se američka delegacija sastala sa ukrajinskom, a u ponedjeljak sa ruskom stranom. Razgovori su generalno prošli “izuzetno dobro”.
Analitičari smatraju da ukrajinsko prisustvo na ruskom tlu vjerovatno služi kao poluga na pregovorima.
Nepotrebna kocka?
Do upada u Belgorod je došlo oko nedjelju dana nakon što su se ukrajinske snage povukle iz Sudže i skoro čitavog uporišta u ruskoj Kurskoj oblasti , koje su držali od prošlog avgusta.
Upad u Kursk je bio prva kopnena ofanziva strane sile na rusko tlo od Drugog svjetskog rata. Ukrajinci su inicijalno zauzeli oko 1.300 kvadratnih kilometara u Kursku, a sada, uprkos većinskom povlačenju, i dalje drže oko 100 kvadratnih kilometara ruske pogranične teritorije, prema “Juromajdan presu”.
Neki analitičari smatraju da je operacija u Kursku bila nepotrebna kocka, da je to razvuklo ukrajinske snage i dovelo do teških gubitaka u vrijeme kad se Ukrajinci već muče da odbrane dugu liniju fronta u svojoj zemlji, piše za “First post” vojni stručnjak, general-major indijske vojske Džagatbir Sing.
Smjeli potez, ali…
Ukrajinska ofanziva na slabo branjeni region Kurska je za mnoge zapadne analitičare izgledala kao najsmeliji vojni potez u ratu protiv Rusije. I CNN je to opisao kao ličnu sramotu za predsjednika Vladimira Putina, dok su neki istraživački instituti rekli da je to “velika ruska greška u prosuđivanju” i čak “remek-djelo operativne i strateške genijalnosti”, navodi Sing.
Ukrajinski kontranapad je bio značajan jer su ga preduzele snage koje su prethodno bile u defanzivi, sa primarnim ciljem da poremete rusku ofanzivu primoravajući ih da skrenu svoju pažnju, trupe i resurse. Krajnji cilj je bio, kako navodi Sing, prebaciti zamah bitke sa napadačke na odbrambenu stranu. Ukoliko se dobro izvede, to može da primora napadača da obustavi svoju ofanzivu ili čak da se povuče.
Iako teorijski privlačno, ključ leži u primjeni – u smislu odabranog područja za ofanzivu, nivoa snaga raspoređenih trupa i sposobnosti da se uspjeh iskoristi, istovremeno osiguravajući da ovo preusmjeravanje resursa ne utiče na integritet sopstvene odbrane.
Pritisak u Donbasu
A, u ovom slučaju, Ukrajina se suočila sa nemilosrdnim pritiskom u Donbasu, gdje su ruske snage sporo, ali stalno napredovale. Iako su ukrajinske snage nanosile velike gubitke Rusima, nisu uspjevale da zaustave njihovo napredovanje.
Dok je uspjeh prve ofanzive dao Ukrajincima preko potreban moralni podsticaj i simboličnu pobjedu, kako su nastavili napore sa drugom ofanzivom postalo je očigledno da, uprkos simboličkoj važnosti, region Kurska nudi ograničenu ekonomsku i stratešku vrijednost.
Ova ofanziva je zapravo naglasila kompleksne izazove sa kojima se Ukrajina suočava: odbranu suvereniteta uz balansiranje ograničenih resursa, međunarodne podrške i težak psihološki teret rata. Kako su se događaji odvijali, postajalo je sve jasnije da ofanziva nije uspjela da postigne svoje ciljeve, piše Sing.
Ruski iskoristili upad napreduju u Donbasu
Nakon sedam mjeseci teških borbi, ofanziva u Kursku okončana je ukrajinskim povlačenjem sa većeg dijela zauzete teritorije.
Sing smatra da je to rezultat više faktora, uključujući rusko uvođenje sjevernokorejskih trupa u borbe u regionu i privremeno ukidanje američke podrške – uključujući dijeljenje obavještajnih podataka – u ključnom trenutku.
Neuspjeh ofanzive u Kursku naglašava vječnu prirodu strateških principa u ratovanju. Kritična komponenta je dostupnost rezervi za korišćenje uspjeha. A u Kursku su Ukrajincima nedostajale rezervne snage i, umjesto da preokrenu tok, njihove pozicije na jugu su oslabile i počeli su da gube teritoriju brzinom kakva nije viđena od ranih faza rata.
Ukrajina je takođe preusmjerila značajne resurse da podrži ofanzivu, a posljedica toga je bila da su ključna područja u Donbasu ostala nedovoljno branjena, što su Rusi iskoristili da pojačaju svoje operacije na ranjivom istoku, navodi Sing, dodajući da je to dovelo u pitanje efikasnost operacije u Kursku.
Ukrajina se bori na više frontova
Ofanziva u ruskoj oblasti razotkrila je surovu stvarnost ovog rata – da se Ukrajina bori na više frontova sa ograničenim resursima i da svaka odluka ima svoje posljedice, piše Sing.
Iako smjeli pokušaj, na kraju su mu nedostajali strateška dubina i resursi potrebni za uspjeh. Umjesto toga, ofanziva je samo uvećala ukrajinske muke, dovodeći do daljih gubitaka teritorije i oslabljenog položaja na bojnom tlu. Resurse posvećene Kursku trebalo je bolje iskoristiti na drugim mjestima.
I sama inauguracija američkog predsjednika Donalda Trampa u januaru takođe je preokrenula tok dešavanja, jer je on jasno iznio svoje namjere da okonča konflikt. Tada je Putinu, piše Sing, postalo apsolutno jasno da je neophodno vratiti Kursk prije pregovora, piše Blic.
Ukrajinci ne odustaju od Kurska
Nakon poraza u Kursku, Kijev je možda položio svoje nade da zadobije drugi adut na pregovorima – Belgorod. Ali, dok je u toku navodni napad u toj oblasti, Ukrajinci ne odustaju od Kurska.
Kako je u utorak tvrdio ukrajinski Generalštab, u vazdušnom napadu na koncentraciju ruskog vojnog osoblja u Kondratovki, ruralnoj zajednici u Kursku, ubijeno je 30 vojnika.
– Meta je potpuno uništena – navodi se u saopštenju koje je prenio “Kijev indipendent”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu