Kako je reporter Blica na licu mjesta saznao, nakon što je policija obavila uviđaj, a tijela bračnog para odnijeta na obdukciju, u kuću su došli članovi porodice.

– Ne želim da dajem izjave za medije i razgovaram o roditeljima i njihovim problemima, jer želim da poštujem posljednju očevu želju – rekla nam je u prolazu žena srednjih godina, kćerka Vlatke i Zorana. O kakvoj želji je riječ, nije željela da objašnjava.

“Oboje su bili umjetničke duše”

Komšinica koja je poznavala supružnike rekla je da su Zoran i Vlatka bili “umjetničke duše”.

– Bili su slikari koliko znam. Vlatka je bila bolesna, nedavno je dolazila Hitna pomoć, ali ne znam detalje. Vidjela sam kola Hitne pomoći ispred kuće, ali nisam željela puno da se miješam. Nisam je često viđala, a u posljednje vrijeme ni Zorana kao prije – izjavila je komšinica.

Ona je dodala i da ne bi ni znala da se nešto desilo da nije izašla iz kuće u trenutku kad je stigla policija.

Na pitanje da li je bilo nekih naznaka da u kući supružnika dolazi do nasilja, ona odgovara odrično.

– Nije bilo nikakvog nasilja, čak ne ni galame, ni vike. Nismo ni čuli pucnje, niti bilo šta što bi ukazivalo da se dogodilo nešto strašno – rekla je ona.

Komšinica tvrdi da je vjerovatno ovakav čin bio “sporazumna odluka Zlatka i Vlatke, da okončaju živote zajedno zbog njene bolesti”, a slična govorkanja mogla su se čuti i danas, neposredno nakon otkrivanja zločina u komšiluku bračnog para.

Iako njene, i tvrdnje ostalog komšiluka, za sada nemaju dokaza, potencijalno “ubistvo iz milosrđa”, na šta najvjerovatnije aludira komšinica bračnog para, takođe predstavlja zločin.

Pitanje je i da li bi se ubistvo počinjeno vatrenim oružjem uopšte moglo okarakterisati na ovaj način, čak i ako postoji pristanak žrtve.

Policija za sada ovaj slučaj tretira kao klasično ubistvo i samoubistvo.

“Bili su fini ljudi”

Komšija koji je površno poznavao supružnike izjavio je da su Zoran i Vlatka bili “pristojni i fini ljudi koji se nisu čuli često”.

– Viđao sam ih rijetko. Znao sam da je supruga bila bolesna, ali ne znam od čega. Nikada nije bilo prijave nasilja – rekao je komšija.

On je dodao i da “ništa nije naslućivalo da se ovako nešto može desiti”.

Da podsjetimo, ubistvo i samoubistvo otkriveno je kada je policiju kontaktirao Zoranov brat koji je prijavio da dva dana nije ni vidio ni čuo supružnike, kao i to da mu se ne javljaju na pozive.

– Dva dana mi se ne javljaju na telefon. Zaključali su se u prizemlje kuće i ne otvaraju – izjavio je brat Milan na licu mjesta.

I on je dodao da je “Vlatka bila bolesna i da je pokušavala suicid, a da se Zoran u posljednje vrijeme čudno ponašao”.

Roletne na prozorima gdje su živjeli supružnici su bile spuštene. Policija je ušla kroz prozor i pronašla par u krevetu u spavaćoj sobi, dok je pored Zorana pronađen pištolj.

Eutanazija u Srbiji krivično djelo

U Srbiji se svaki oblik eutanazije, odnosno lišavanja života iz samilosti kod teško oboljele punoljetne osobe, tretira kao krivično djelo.

Međutim, i u zemljama u kojima je aktivna eutanazija dozvoljena, moguće ju je obaviti samo u kontrolisanim, medicinskim uslovima.

Tokom aktivne eutanazije, obučeno i licencirano medicinsko osoblje pacijentima ubrizgavaju određenu supstancu kako bi preminuli.

Pacijent unaprijed dobrovoljno traži da se ovaj postupak sprovede.

Ovakav vid strogo kontrolisane eutanazije dozvoljen je u Holandiji, Belgiji, Španiji, Luksemburgu, Kanadi, Kolumbiji, australijskoj državi Viktoriji i na Novom Zelandu, dok je u Švajcarskoj moguće samoubistvo uz pomoć.

U Srbiji, član 117 Krivičnog zakonika predviđa kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora za one koji izvrše eutanaziju nad nekom osobom, piše Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu