U to vrijeme, mnogi su se pitali kakvu poruku pokušava da stvori i važnost svemira kao koncepta za umjetnički eksperimentalizam.
Osim toga, svemir je uveo još jedan, neuhvatljiviji kvalitet koji je izdvajao Bouvija – apstrakcija i nadrealizam imali su prednost nad bilo čim utemeljenim u stvarnosti. Svemir je pun misterija, a lik kao što je Zigi Stardast otjelotvorio je taj isti osjećaj nepoznatog, dodirujući vanzemaljske aspekte ljudske prirode, kao što je duboka želja za eskapizmom.
Na kraju krajeva, kada se dobro urade, vanzemaljski likovi i svemirske teme mogu biti savršeni za gledanje ili da se osjete stvari koje prkose površnom opisu, i to je upravo mjesto gdje su se manifestovali Bouvijevi majstorski potezi. Brajan Ino je možda najbolje uhvatio ovu vezu kada je opisao svemir u umjetnosti kao nešto “što uopšte ne možemo direktno da doživimo”, rekavši da je to posljednje “mentalno igralište gdje nam je dozvoljeno da zamislimo šta bi to moglo biti”.
Dodao je: “Pravljenje muzike o svemiru, dakle, čista je fantazija, ili možda čista metafora.“
Kada se Zigi Stardast Dejvida Bouvija prvi put pojavio na TV-u 1972. pogledao je u kameru u svom androgenom onostranom odijelu i činilo se da mladima predstavlja novi način života u koji gledaju razrogačenih očiju.
Nedugo pre tog pojavljivanja, Bouvi je izjavio da razmišlja da odustane od muzičke industrije pošto nikako nije uspijevao da zagolica maštu javnosti svojim ranim nastupima.
Naime, kada je Bouvi objavio “Space Oddity” što se poklopilo sa slijetanjem Apola 11 na Mjesec 1969. godine, ovaj spoj stvarnosti i fantazije signalizirao je nešto što je malo ko ranije postigao, gurajući publiku da preispita svoju privrženost umjetničkim alatima koji se koriste u pripovijedanju u odnosu na stvarni svijet. Bouvijevi svjetovi nisu bili stvarni, naravno, ali osjećanja koja su inspirisala su imala kulturnu strast na način koji je zapalio još opipljiviji fenomen u kojem ste se osjećali kao da ste dio toga.
Međutim, Bouvi je jednom priznao da toliko mrzi tu numeru da je poželio da je u potpunosti ukloni iz istorije, označavajući je kao kapitalistički trik. “Jeftin udarac”, kako ga je jednom nazvao Toni Viskonti, “Space Oddity” je za Bouvija bila “farsa” napisana kao “protivotrov za svemirsku groznicu”. To mu je postalo toliko iritantno da poželio da spali traku sa tom pjesmom.
Ovo može izgledati malo dramatično, iako nije neuobičajeno kada su u pitanju umjetnici i njihove najpopularnije pjesme. Bouvi je, na kraju krajeva, više volio da izbjegava komercijalizam i piše samo ono u šta je osjećao da vjeruje, a “Space Oddity” je bila krajnja manifestacija podilaženja kulturnom duhu vremena. Iako je postala klasik, smatrao je da nije na pravi način predstavljala njega kao umjetnika, pa se distancirao od pjesme, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu