Duša mog dragog brata napustila je tijelo, otišla je gdje ja još ne mogu. Prvi put od našeg djetinjstva ne možemo biti zajedno iako znam da je još uvijek tu negdje, ne vidim ga, ne čujem ga. Prazan sam, nekako tup, nedorečen, ali znam da je to samo mir pred nečim što u meni raste. Znam da će brana neprihvaćanja konačne strašne istine puknuti, a onda se moram sakriti, nekud pobjeći od ljudi. Dragi moj buraz, šta ću sada, šta ću sada bez tebe? Živim, a nema me, prijatelju moj dragi, ljubljeni moj, frende moj dragi – započeo je on.
Dodao je kako možda jedino on zna koliko je Horvat bio dobar, duhovit, smiren i pomiren pred nevoljama koje svakog mijenjaju, ali ne i njega.
– Godinama smo bili zajedno u poslu, životu, ali znam da te nisam upoznao cijelog. Postoji nešto što nisi dijelio, držao si to skriveno, samo za sebe da ne budeš prolaz nevoljama sa tebe na druge. Ta vrlina veličina zapravo se ne susreće često. Ja kod drugih nisam našao takvu zaštitu drugih od sebe sama. Nisam znao za probleme tvoga tijela, a ti si znao i pomiren čekao. Nešto kao da te je otelo od mene, u potaji, brzo, dok sam bio u drugoj državi saznao sam da ti nije dobro – nastavio je.
Takođe je naveo kako nije bio pored njega, a možda je trebalo. “Peče” ga to što neće popiti kafu koju su danima dogovarali.
– Sad je mogu popiti zamišljajući tebe pored kako pričamo, smijemo se, samo pogledom razumijemo jedan drugog. Dragi moj Mladene, vjeruj mi, ne umireš sam, umiru nekako i oni koji te vole. Buraz moj dragi, volim te i mislim na tebe, vidjećemo se opet, sigurno. To već i sam znaš, ono skriveno od ljudi ti se otkrilo. Dragi moj, vidimo se. Tvoj brat Željko – objavio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu